Proces reforme Federacije BiH odvija se već neko vrijeme i ambasada SAD prilično je zadovoljna u kojoj je on fazi sada. Razgovarao sam s predstavnicima Venecijanske komisije i oni dijele naše zadovoljstvo. Koliko znam, g. Fehim Škaljić planira krajem decembra tematsku sjedincu Predstavničkog doma o ovom pitanju. Nadam se da će nakon debate javnost moći vidjeti prijedlog novog dokumenta i upoznati se s predloženim promjenama.
Reforma ustava
Mislim da je bitno da što više ljudi bude u toku s onim što se radi na reformiranju Ustava FBiH – kaže na početku razgovora za „Avaz“ ambasador Hil.
On nije želio reći da li „novi dokument“ znači ustvari novi ustav. Smatra da federalne vlasti trebaju odlučiti hoće li to biti novi ili dopunjeni postojeći ustav.
– Ne bih spekulirao šta će to biti. U pitanju je 188 preporuka koje se trebaju pretočiti u pravni jezik.
Kad pominjete Venecijansku komisiju, njeni eksperti zagovaraju promjenu Ustava BiH. Naravno, podržavaju i promjene Ustava FBiH. No, kažu da je Ustav BiH zreo za krupne promjene. Ipak , na „Sejdić-Finci“ vidimo da do promjena ne može doći. Zašto?
– Cijeli niz godina postoji potreba da se ustavni aranžman na državnom nivou ažurira. „Sejdić-Finci“ je na stolu već više od tri godine i izvor je ogromnog razočarenja činjenica da ni do danas veći napredak nije postignut na rješavanju i tog pitanja. Ova zemlja, u nekim aspektima, ima neku vrstu „deficira demokratije“. U normalnoj demokratiji trebaju vam izbori koji će dovesti nove ljude koji mogu voditi vladu i preuzeti odgovornost za loše ili pohvale za dobre stvari. To je demokratija.
Da bi se problemi u BiH riješili, moraju se okupiti politički lideri. To nije demokratija.
„Sejdić-Finci“ se treba riješiti kako bi BiH napredovala k EU. No, ulazak u EU nije krajnji cilj, već sredstvo da BiH postane država funkcionalne demokratije. Naravno da je bitno i da BiH treba biti u EU. Isto je tako bitno da BiH ima institucije koje su demokratskije nego je sada slučaj.
Razočarani smo nedostatkom napretka u BiH. Pogledajte region. U Hrvatskoj, koja je sada u EU, ako se ne varam, bilo je više od 20 promjena Ustava kako bi ta zemlja bila članica Unije. Takvo nešto neminovno je i za BiH. Morat će se mijenjati zakoni, kao i Ustav. Sve zemlje koje su željele ući u EU prošle su kroz to. „Sejdić-Finci“ je, dakle, samo prvi korak.
Razgovori s liderima
Pošto su očiti problemi, da li ovo što govorite najavljuje uključenje SAD u rješavanje tog pitanja „s obje noge“?
– Mi razgovaramo s političkim liderima i o ovom pitanju. Podstičemo ih da urade prave stvari… ako me pitate da li će SAD sjediti u istoj prostoriji s predstavnicima EU i političkim liderima i tražiti modele, onda moram reći da se to neće desiti. Mislim da nas evropski partneri ne trebaju.
Isti je problem i kada su integracije u NATO u pitanju.
Kao i EU, NATO je sredstvo za postizanje cilja. A cilj su funkcionalne bh. institucije koje djeluju po najboljim demokratskim standardima. Ulazak BiH u NATO pomoći će stabilizaciju ove regije i mi to podržavamo. Znamo da i tu puno stvari treba uraditi i ne radi se tu samo o vojnoj imovini. Ljudi jesu fokusirani na ovo, ali ima još mnogo toga što BiH mora napraviti kako bi ušla u NATO. Radi se o nizu reformi u Oružanim snagama i Ministarstvu odbrane BiH.
No, dok ovo govorim, istovremeno želim istaći dobar angažman OS BiH u Afganistanu.
Možda smo se previše fokusirali na jedan problem. Mislim da trebamo više vremena provesti u objašnjavanju građanima koje su koristi od članstva u NATO, ne samo kada je BiH u pitanju, već i regija. To bi doprinijelo miru i stabilnosti u regionu. Bez namjere da prejudiciram bilo šta, nadam se da će i Srbija u dogledno vrijeme biti dio NATO-a. To bi imalo veoma pozitivne posljedice po region.
Prije skoro dvije godine postignut je dogovor kojim se deblokira aktiviranje Akcijskog plana za članstvo (MAP). Zašto se ne provodi? Čini se da je Milorad Dodik glavni krivac. I inače, odnosi SAD s Dodikom su u dubokom zamrzavanju…
– Mogu reći da se ništa ni sada nije promijenilo. Sjetit ćete se da smo mi s Dodikom nekada bili u vrlo dobrim odnosima. No, u posljednje vrijeme ambasador Mun (Patrick Moon) išao je u Banju Luku, sastajao se s njim, dobivao garancije za ovo ili ono… Prije nego li bi ambasadorovo vozilo izašlo iz Banje Luke, Dodik bi pred novinarima iznosio dijametralno suprotne stvari od onoga što nam je govorio na sastancima. Tako da smo ustanovili da nije naročito produktivno razgovarati s njim.
To kao da Dodika i ne pogađa baš. Sada je obnovio priču od prije 7 godina o vraćanju ovlasti BiH na entitetski nivo…
– Mislim da će g. Dodik, nekoliko mjeseci pred izbore, morati razmisliti. Svaki novi njegov istup u medijima je nadmašivanje sebe u odnosu na prethodne istupe.
Krajem prošlog stoljeća bio sam u Beogradu i pratio situaciju. Sjećam se da je Milošević 1988/89. koristio Kosovo da uzburka tenzije, da od Ivana Stambolića preuzme vlast… za njega je to tada jako dobro funkcioniralo. Onda se par godina kasnije na ulicama Beograda pojavilo stotine giljada ljudi na ulicama Beograda. Oni su protestirali ne iz nacionalističkog žara, nego zato što su vidjeli pad Berlinskog zida i htjeli su višestranačku demokratiju.
Milošević je na to odgovorio novim uzburkivanjem strasti i nekoliko mjeseci nakon tih protesta buknuo je rat u Hrvatskoj. Pa je onda došlo i do rata u BiH.
Milošević je 1996. imao općinske izbore i jako je loše prošao. Odgovorio je uzburkavanjem tenzija na Kosovu.
To je, dakle, uzorak koji je koristio. I pokazalo se da je takva politika bila katastrofalna i za regiju i za Srbiju, da su stradali svi, uključujući i Srbe.
Dodik, naravno, ne ide tako daleko. No, i on se upušta i daje puno bombastičkih izjava i time mijenja teme. A teme bi trebale biti ekonomske poteškoće u RS, korupcija… No, on o tome ne priča, nego o nacionalizmu.
Ne mislim, čak, da on vjeruje u ono što priča!
Dodik je, dakle, kao i Milošević?
– Ne. Ne bih išao tako daleko! No, bio sam u Srbiji, vidio sam šta je i kako Milošević radio i vidim da se pomalo koristi ta njegova nacionalistička matrica kako bi se glasačko tijelo zbunilo, kako se ne bi razgovaralo o stvarnim problemima. Ovdje imate ogromnu stopu nezaposlenosti, izraženu korupciju i vrlo, vrlo tešku ekonomsku situaciju.
A za to je, kada je RS u pitanju, odgovoran Dodik?
– Ja bih rekao da jeste. On nije jedini, ali ima puno vlasti i odgovornosti. Kao lider nije uradio šta je trebao.
Ali, želim biti jasan – ne radi to samo Dodik. To se radi i u Federaciji. Kada sam došao ovdje upoznao sam jednog političara o kome su mediji pisali da ima ogromnu kuću, da je nejasno odakle mu finansije za nju… Slijedeći dan sam u novinama vidio njegovu izjavu da je to napad na cijeli jedan narod.
Dodik Vas već optužuje da stojite iza plana njegove smjene.
– Meni to imponira, ali mi ta zasluga ne može biti data. No, ako me pitate da li se Dodik angažira u kampanji kojom odvlači pažnju ljudi s suštinskih pitanja, onda bih odgovorio s – da!
Strašna situacija
Nedavno ste rekli da je sramota da niko od bh. političara se ne bavi strašnom ekonomskom situacijom. Je li bilo ikakvih reakcija domaćih aktera?
– Ne baš. Političari moraju biti svjesni toga da nisu uradili za svoje građane, nisu uradili ono što ljudi očekuju od njih. Tužna je istina da kako više gledate kako se odugovlači dogovor o „Sejdić-Finci“, tako i ekonomska situacija postaje sve gora i gora.
Razgovori s Sanaderom
– Živio sam neko vrijeme u Hrvatskoj. Tada sam imao priliku upoznati i razgovarati s Sanaderom. Tada je bilo skepse da će HDZ voditi Hrvatsku prema EU. No, Sanader je bio spreman krenuti na taj put, a postojao je i nacionalni konsenzus. Kada je došao na vlast, HDZ je odista radio, zajedno s SDP, na teškim promjenama koje su vodile k EU.
No, pokazala se i druga strana Sanadera – ustanovilo se da je dosta korumpiran i završio je u zatvoru.
Možda neki ljudi ovdje sada vide šta mu se desilo, pa kažu da ne žele da se i njima to desi.
Ne kažem da neki od lidera ovdje trebaju ići u zatvor. O tome ne želim ni špekulirati. To je stvar sudova.
U zdravoj demokratiji vlasti biraju građani. Ako ona dobro radi, treba je opet izabratzi. Ako ne – smijeniti je.
Problem u ovoj zemlji je i da više niste sigurni ko jeste a ko nije u vlasti.
Plemenske vođe
– U BiH imate situaciju da vlada nema instrumente da može vladati. Pogledajte „Sejdić-Finci“. O tome bi smo trebali razgovarati s ljudima koji su na pozicijama – poput Predsjedništva i Parlamenta. Umjesto toga, razgovara se s političkim liderima i to kao da postaje skup plemenskih vođa. A to nije demokratski standard.
Naša odgovornost
– Postoji dosta frustracija u međunarodnoj zajednici. Ali mi ne smatramo da je proces pristupanja EU ili NATO, kada je BiH u pitanju, propao. Rekao bih da smo na početku i da se uspjeh može ostvariti. Popularno je kritizirati lidere. Nisu oni nešto ni popularni. Ali i mi imamo određenu odgovornost.
Članstvo BiH u EU znači i više transparentnosti, zakonitosti, a manje korupcije. To trebamo objašnjavati ljudima ovdje.
Nedovoljno investicija SAD
– Meni je žao da ovdje nema više američkih investicija. Ali, nažalost, američki biznismeni još nisu spremni za ulaganja u BiH. Kada razgovaram s njima, onda mi oni prenose probleme s kojima se suočavaju, korupcijom na koju nailaze. Oni jednostavno neće da daju mito nekome ovdje da bi zaposlili ljude. Radi se o biznismenima koji bi ovdje mogli otvoriti stotine radnih mjesta, ali se na to ne odlučuju, odlaze odavde… To je tragedija.
To je teško mjerljivo, ali mislim da i mi javnosti trebamo govoriti koja je cijena činjuenice da institucije ne funkcioniraju.
Korupcija u oba entiteta je ogromna
– Želim se osvrnuti i na priče da svi problemi BiH jesu u Federaciji. One dolaze iz RS i nisu baš tačne. Puno je problema, puno je nefunkcionalnosti institucija u oba entiteta. Ako razgovarate s građanima RS, s Srbima, oni će vam reći da su užasno frustrirani nivoom korupcije u tom entitetu. Oni ne dijele Dodikove stavove o tome da je problem što Sud BiH ima neke ingerencije. Oni shvataju da je korupcija sveopća u RS i neke bi se druge institucije trebale baviti time.
Ne iznenađuje me da se g. Dodik nelagodno osjeća kada zna da postoje neke institucije izvan RS koje imaju mogućnost da poprave ono što se dešava u RS, a on nema utjecaja na njih. Pa me zato ne iznenađuju kritike koje upućuje prema njima.
Isto je i u Federaciji. I tamo je korupcija ogromna i mora se rješavati.
Kada se demokratija razvija, kada institucije počnu raditi… sudovi su uvijek budu meta.
Naša podrška institucijama ove zemlje je apsolutno neupitna.
Presuda Mevludinu Jašareviću
– Presuda od 15 godina Mevludinu Jašareviću je puno da se provede u zatvoru, mada nam je, na određeni način malo razočaravajuće da je ova kazna doneke umanjena u odnosu na prvobitnu presudu. No, ni na koji način ne želim dovoditi u pitanje odluku suda.
