Zbog uticaja na popularnu kulturu u SAD, ali i u ostatku svijeta, atentat na Kenedija se smatra jednim od najdramatičnijih i najšokantnijih događaja u 20. vijeku, odnosno jednim od najpoznatijih atentata u istoriji uopšte.
Tri hica iz puške: Atentat na Kenedija izvršen je u Dalasu 22. novembra 1963. godine. Na Kenedija su, u 12.30 po lokalnom vremenu, dok se u predsjedničkoj limuzini sa spuštenim krovom vozio ulicama grada, ispaljena tri hica iz puške, od kojih su ga pogodila dva, koja su bila fatalna. Nekoliko sati kasnije uhapšen je bivši marinac Li Harvi Osvald, a potom i optužen za atentat. Osvald je tvrdio da je nedužan, ali to nije imao prilike dokazati pred sudom, jer ga je dva dana kasnije u policijskoj stanici ubio Džek Rubi, vlasnik noćnog kluba povezanog s organizovanim kriminalom. S obzirom na to da se nije moglo doći do više detalja u vezi s atentatom, formirano je posebno istražno tijelo zvano Vorenova komisija, čiji je zaključak bio da je Osvald djelovao sam i ubio Kenedija iz nepoznatih motiva.
Nerazjašnjene okolnosti: Međutim, američka javnost, dijelom zbog toga što je bila šokirana ubistvom mladog, harizmatičnog i popularnog vođe, a dijelom i zbog niza nerazjašnjenih okolnosti u vezi s atentatom, nije prihvatila tu verziju događaja. Sedamdesetih godina prošlog vijeka formiran je posebni kongresni odbor, koji je donio zaključak kojim se odbacuju nalazi Vorenove komisije. Kasnija naučna i istorijska istraživanja su, međutim, djelimično potvrdila sporne zaključke Vorenove komisije.
Predmet teorija zavjere: Uprkos tome, atentat je već decenijama predmet brojnih teorija zavjere, koje su ponovo aktuelizovane kako se približava godišnjica atentata. Istraživanje javnog mnjenja, koje je sproveo ABC News, pokazalo se da čak 75 odsto Amerikanaca smatra da je ubistvo Kenedija bilo rezultat zavjere, a ne djelovanja jednog napadača. Čak 51 odsto ispitanika tvrdilo je da Osvald nije bio sam, dok je sedam odsto vjerovalo da on uopšte nije bio umiješan u ubistvo.
SSSR i ubistvo Kenedija: Postoji nekoliko teorija zavjere o ubistvu Kenedija. Prema jednoj od njih, iza ubistva stoji Sovjetski Savez, koji je u to vrijeme vodio hladni rat sa SAD. Zagovornici ove teorije ukazuju na dva dokaza. Prvo, vođa SSSR Nikita Hruščov je navodno toliko bio osramoćen zato što je morao da odstupi nakon kubanske raketne krize da je naredio Kenedijevo ubistvo. Drugi dokaz je navodna povezanost Osvalda sa SSSR, pošto je dva puta posjetio Sovjetski Savez sa suprugom Marinom, koja je imala rusko porijeklo.
CIA i mafijaške porodice: Druga teorija je zasnovana na vjerovanju da je Centralna obavještajna agencija (CIA) imala veze s mafijaškim porodicama, s kojima je razmatrala atentat na predsjednika Kube Fidela Kastra. Kriminalna grupa je investirala u kockarnice i druge unosne poslove na Kubi prije Kastrove komunističke revolucije, a Kenedija su okrivili da je loše organizovao invaziju u Zalivu svinja, zbog koje su raspršene nade mafije o povratku američkog organizovanog kriminala na Kubu. Prema ovoj teoriji, zavjereničkoj grupi se nije dopadao Kenedijev mlađi brat, glavni državni tužilac Robert Kenedi, te se nadala da će on izgubiti uticaj ako predsjednik bude ubijen.
Prema jednoj verziji, CIA, koja je kontaktirala kriminalnu grupu u vezi s ubistvom Kastra, tražila je od mafije da ubije i Kenedija. Jedna druga teorija, pak, kaže da su kriminalnoj grupi ubistvo Kenedija naručili Kubanci, koji su bili protiv Kastra. Mnogi zagovornici ove teorije tvrde da je Džek Rubi, vlasnik noćnog kluba u Dalasu, koji je ubio Osvalda, zapravo krivac i za Kenedijevu smrt.
Kastro i Džonson: S obzirom na to da su američki agenti više puta pokušavali da ubiju Kastra, prema jednoj od teorija, lider Kube je odlučio da izravna račune, pa je pokušao da ubije Kenedija. Predsjednik SAD Lindon Džonson, koji je naslijedio Kenedija na predsjedničkoj funkciji, bio je najvatreniji zagovornik te teorije.
“Kenedi je pokušavao da sredi Kastra, ali je Kastro prvi sredio njega”, izjavio je Džonson 1968. godine.
Kastro je, međutim, 1977. rekao da je to potpuna glupost. Ovaj vatreni zagovornik teorije o Kastru je takođe jedan od “osumnjičenih” za Kenedijevo ubistvo. Naime, nije mali broj onih koji vjeruju da je iza Kenedijevog ubistva upravo Džonson, budući da je on od atentata imao najviše koristi. Prema toj teoriji, Džonsona je navodno vodila ambicija, a pomoć u zavjeri su mu pružali agenti CIA i bogataši, koji su smatrali da će ostvariti veći profit ako on dođe na vlast. Pošto se u gotovo svakoj teoriji pominje CIA, neki tvrde da je Osvald zapravo bio njen operativac i da su agenti prije i poslije istrage ubistva petljali s njegovim dosijeom da bi ga predstavili kao komunistu.
Ubijen zbog ovisnosti: Prema tvrdnji iznesenoj u knjizi Ričarda Lercmana i Vilijama Birnsa, postoji i teorija da je Kenedi bio ovisnik, a da su njegovo ubistvo naručili CIA, FBI, Pentagon i Džonson zbog toga što je bio van kontrole.
Autori ove knjige tvrde da je Kenedi bio ovisan o injekcijama amfetamina, koje mu je ubrizgavao njemački ljekar Maks Jakobson poznatiji i kao Čudesni Maks ili doktor Filgud.
Nepovjerenje u zvanični izvještaj: Teorije zavjere “podgrijeva” i činjenica da ni sama porodica Kenedi nije vjerovala u zvanični izvještaj Vorenove komisije. Naime, Robert Kenedi Mlađi, nećak Džona Kenedija, tvrdi da njegov otac Robert Kenedi nije vjerovao u zaključke Vorenove komisije i sumnjao je da je Osvald djelovao sam. Robert F. Kenedi Mlađi je rekao da je njegov otac godinu dana pokušavao da se pomiri sa smrću svog brata i da je mislio da je izvještaj Vorenove komisije urađen “nesolidno” kao i da on sam dovodi u pitanje taj izvještaj.
“Mislim da u ovom trenutku postoje vrlo, vrlo ubjedljivi dokazi da se nije radilo samo o jednom čovjeku koji je pucao”, rekao je nedavno Robert Kenedi Mlađi.
Upitan da li vjeruje da je njegov otac, koji je bio državni tužilac u vrijeme ubistva svog brata, osjećao određenu krivicu jer je mislio da je možda postojala neka veza između ubistva i njegove vrlo agresivne borbe protiv organizovanog kriminala, Kenedi Mlađi je odgovorio potvrdno.
“Mislim da je to tačno. Govorio je o tome. Javno je podržavao izvještaj Vorenove komisije, ali privatno je bio kritičan prema ovom izvještaju”, rekao je nećak Džona Kenedija.
Agent tajne službe: Ipak, jedna od teorija koja se pojavila u posljednje vrijeme zaokupila je pažnju američke javnosti, a riječ je o teoriji predstavljenoj u novom dokumentarnom filmu “JFK: The Smoking gun”, koji bi trebalo da bude emitovan neposredno pred godišnjicu smrti. Naime, autori tog filma ističu da je fatalni metak slučajno ispalio agent tajne službe Džordž Hiki, koji se vozio u konvoju, u kadilaku iza predsjedničkog automobila.
Ova najnovija verzija je plod četvorogodišnjeg istraživanja veterana australijske policije Kolina Meklarena, koji svoju teoriju zasniva na radu Hauarda Donahjua, koji je 20 godina prikupljao dokaze o atentatu na Kenedija i iznio ih 1992. u knjizi “Mortal Error: The Shot That Killed JFK”.
Misteriozni metak: Meklaren i Donahju navode da su Hiki i njegove kolege iz tajne službe noć uoči Kenedijevog dolaska u Dalas proveli u pijančenju, te da su sljedećeg dana bili mamurni. Meklaren tvrdi da je pronašao i dokaz da Hiki nije prošao obuku za rukovanje poluautomatskim pištoljem Ar-15, koji je tog dana nosio.
“To je bio prvi put da prati predsjednika u automobilu i prvi put da drži taj tip oružja”, istakao je Meklaren u izjavi za američke medije.
Prema njegovoj teoriji, nakon prvog pucnja, kojim je Kenedi pogođen u vrat, Hiki je zgrabio svoj pištolj, ali je usljed iznenadnog kočenja konvoja slučajno povukao oroz i ispalio metak, koji je Kenedija pogodio u potiljak. Meklaren tvrdi da je Hikijev pištolj bio drugačijeg kalibra od municije koju je koristio Osvald. Teoriju o misterioznom metku potvrđuje i bolničarka, koja je bila u sali za reanimaciju kada su dovezli Kenedija.
Svjedočenje medicinske sestre: Filis Hol (78), medicinska sestra iz Dalasa, učestvovala je u reanimaciji Džona F. Kenedija. Ona tvrdi da je u operacionoj sali primijetila misteriozni metak u njegovoj glavi. Tada 28-godišnja medicinska sestra sasvim slučajno se našla među medicinskim osobljem koje je pokušavalo da spasi Kenedija. Prilikom posjete svojoj koleginici, u trenutku kada je Kenedijev tim panično uletio u bolnicu, zatekla se na odjeljenju na kojem inače nije radila. Tom prilikom je jedan od agenata doslovno uvukao Holovu u operacionu salu. Držeći u svojim rukama Kenedijevu glavu, Holova je u predjelu između uha i ramena ugledala još jedan metak. Iako mlada, imala je šest godina iskustva u radu s ranama od metaka, pa je uspjela da primijeti neuobičajenosti. Naime, metak koji je vidjela nije bio sličan nijednom s kojim se do tada susretala, a bio je drugačiji i od ostalih koje su izvadili iz Kenedijeve glave i priložili kao dokazni materijal. Za razliku od njih, ovaj misteriozni metak je nestao nakon što su ga izvadili i više nikada nije viđen, niti je pomenut u daljim istraživanjima. Nakon 43 minuta borbe za Kenedijev život, zvanično je proglašena smrt. Sada, 50 godina kasnije, Holova i dalje sumnja u regularnost dokaza koji ukazuju na način na koji je Kenedi ubijen.
Nije se htio odreći avantura: Povodom obilježavanja 50 godina Kenedijeve smrti objavljeno je i nekoliko knjiga, a ona koja je izazvala dosta pažnje i digla prašinu je knjiga britanske književnice Sare Bredford “Američka kraljica: Život Žakline Kenedi-Onazis”. Knjiga baca novo svjetlo na složene odnose prve dame sa seksualno nezasitim Kenedijem, koji nije bio u stanju da se odrekne svojih seksualnih navika niti je zbog njih osjećao grižu savjesti.
Kad je postao predsjednik, piše Bredfordova, Kenedi je mislio da će morati da se odrekne avantura, ali je ubrzo shvatio da može da ima svaku ženu koju poželi, i to u Bijeloj kući, jer je njegova supruga često bila odsutna.
Dosijei tajne službe opisuju kako su mu agenti dovodili stažistkinje s kojima je priređivao zabave u bazenu Bijele kuće, a jedna od njih je priznala da su je “prokrijumčarili” u gepeku automobila.
Volio suprugu, ali ju je stalno varao: Čak i kad je njegova supruga bila tu, Kenedi nije bio naročito diskretan. Možda najfrapantnije zvuči priča Merion – Mimi Birdsli. Ona je kao 19-godišnja maturantkinja došla da intervjuiše Džeki Kenedi za školski list. Godinu dana kasnije postala je stažistkinja Bijele kuće i kada je predstavljena predsjedniku na večernjem koktelu, on joj je ponudio da joj pokaže rezidenciju. Tada joj je na krevetu svoje supruge oduzeo nevinost. Jedan prijatelj ga je upitao zašto to radi.
“To je jače od mene. Dobijem migrenu ako mi svakog dana ne dovedu neko novo dobro parče”, odgovorio mu je Kenedi.
Uprkos svemu, uvijek je tvrdio da je Džeki jedina žena do koje mu je zaista stalo.
“Veoma je volim i sve bih uradio za nju. Nemam osjećaj da sam je iznevjerio jer je stavljam na prvo mjesto u svemu”, sjeća se Kenedijevih riječi Li Radživil, Žaklinina sestra.
Mozak nestao nakon obdukcije
Autor Džejms Svonson, koji je napisao knjigu “Kraj dana: Ubisto Džona F. Kenedija”, tvrdi da je nakon obdukcije predsjednika SAD njegov mozak misteriozno nestao. Naime, nakon što je Džon F. Kenedi ubijen u Dalasu, njegovo tijelo je prebačeno u Vašington kako bi bila obavljena autopsija u mornaričkoj bolnici “Beteseda”.
Njegov mozak stavljen je u čelični kontejner, koji je potom smješten u tajnom postrojenju tajne službe. Ipak, on je nestao. Svonson navodi da je mozak najvjerovatnije uzeo njegov brat Robert Kenedi.
“Moj zaključak je da je Robert Kenedi uzeo ostatke mozga svog brata, ne da bi sakrio dokaze u vezi s ubistvom, već da bi prikrio pravo stanje Kenedijeve bolesti ili da bi sakrio dokaze o lijekovima koje je on uzimao”, tvrdi Svonson.
Bolovao od Adisonove bolesti
Mnogobrojne teorije nastale su i navodnim prikrivanjem dokaza, ali to nije činjeno iz nastojanja da se stvore teorije zavjere, već iz želje da javnost ne sazna koliko je Džon F. Kenedi stvarno bio bolestan. Naime, tek nedavno je otkriveno da je Kenedi bolovao od Adisonove bolesti. Ova potencijalno fatalna bolest se javlja kada tijelo osobe proizvodi nedovoljno hormona, što zahtijeva tretman sa zamjenama za hormone kroz lijekove. JFK je takođe imao hipertireozu i ozbiljne bolove u leđima, pa je s njim stalno bio jedan od tri predsjednička ljekara.
“Osvald volio Kenedija”
Marina Porter (72), udovica Lija Harvija Osvalda, povučeno živi sa drugim mužem Kenom u Rokvelu, u SAD. Ona je provela decenije u izolaciji odgajajući dvije Osvaldove kćerke i sina iz drugog braka. Uvjerena je da je tajne službe i dalje prisluškuju. Danas je, kao i veliki dio građana SAD, čvrsto uvjerena da je ubistvo Džona F. Kenedija plod urote tadašnjeg vrha CIA i mafije. Tvorac dokumentarnih filmova i njen prijatelj Keja Morgan je rekao da je Osvaldova udovica 50 godina provela u strahu za život.
“Godišnjica je stalni podsjetnik na ono što se dogodilo. Njen život je sada niz zastrašujućih epizodi ‘Zone sumraka’, gdje je svaki dan prisiljena odgovorati na ista pitanja u vezi s najtraumatičnijim dijelom svog života. Nadolazeća 50. godišnjica atentata bi mogla ozbiljno naštetiti njenom psihičkom zdravlju ako je mediji počnu opet opsjedati”, rekao je Morgan.
Prema njegovim riječima, Marina se sjeća da je noć prije atentata njen suprug spremao pušku u garaži.
“Ipak, Marina smatra da je njen muž volio Kenedija. Ona ga je tri mjeseca prije atentata zatekla kako plače nakon što je čuo vijest da je preminuo Kenedijev sin Patrik, koji je živio samo 39 sati”, ispričao je Morgan.
Veza s Merilin Monro
Nova knjiga, pod nazivom “Nekoliko neprocjenjivih dana: Posljednja godina Džona i Džeki”, otkriva da je Merilin Monro zvala Džeki Kenedi i rekla joj da je u vezi s Džonom Kenedijem, kao i da želi da postane njegova druga supruga. Džeki joj je navodno sasvim mirno i hladno odgovorila: “U redu, ja ću se iseliti, a tebi će ostati on i svi problemi.”
Eksplozivna knjiga navodi da je Džeki Kenedi, kasnije Onazis, znala za afere Džona F. Kenedija, ali da je ćutala sve dok je bio dobar prema njoj i nije je javno ponižavao. Takođe, Džeki je jako nervirala afera s Merilin jer je znala mnogo prije poziva da lijepa glumica želi da postane prva dama SAD.
