Dobro naoružani krivolovci prikradaju se iz najsiromašnijih sela Mozambika u susjednu Južnoafričku Republiku. Tamo idu u lov na nosoroge.
Novcem koji dobiju za jedan jedini rog mjesecima mogu prehranjivati svoje porodice. Za smrt nosoroga spremni su riskirati život i slobodu u ilegalnom lovu.
Od 1990. do 2007. godine u Južnoafričkoj Republici godišnje je u krivolovu ubijeno 14 nosoroga. Prošle godine ustrijeljeno ih je pak preko 1.000, a ove će godine vjerovatno biti postavljen novi tragični rekord.
Do sredine jula 2014. godine oko 558 životinja ubijeno je zbog rogova. Uprkos dugogodišnjim naporima za povećanje broja bijelih nosoroga (ceratotherium simum) i crnih nosoroga (diceros bicornis), njihov je opstanak ugrožen.
Iz Južnoafričke Republike potrebno je tačno 48 sati da rogovi stignu u Aziju. U mnogim azijskim državama nosorogova i slonova kost su statusni simboli kojima novi tajkuni prezentiraju svijetu svoje bogatstvo.
U Vijetnamu, u koji se uvozi najviše proizvoda od nosorogove kosti, pripadnici elite čak miješaju mljeveni prah rogova u piće. Ali on se koristi i kao medicinski čudotvorno sredstvo. On je navodno dobar za skidanje temperature, kao sredstvo za čišćenje organizma i protiv grčeva. Mnogi čak vjeruju u njegovo čudesno djelovanje protiv raka uprkos protivdokazima naučnika.
Za kilogram rogova na crnom tržištu se plaća preko 50.000 eura. A, kilogram zlata danas košta oko 31.000 eura. Mnoge nevladine organizacije krenule su s kampanjama koje bi u konačnici trebale doprijeti do konačnih korisnika u Aziji.
“Riječ je o tome da ljudima treba jasno reći na kakav okrutan način životinje moraju biti ubijene zbog statusnih simbola i da je to još i protivzakonito”, pojašnjava Brit Reichelt-Zolho, referentica za južnu i istočnu Afriku organizacije za zaštitu životinja WWF.
I vlade tu igraju veliku ulogu. One, upućuje Reichelt-Zolho, u azijskim zemljama imaju “veliki uticaj na društvo i mogu uticati na promjene u svojim zemljama.”
Uprkos međunarodnom sporazumu protiv trgovine rogovima nosoroga, oni se sve više krijumčare. Pelham Jones, predsjednik Udruženja privatnih posjednika nosoroga (PROA) u Južnoafričkoj Republici uvjeren je da bi legalizacija trgovine mogla smanjiti problem krivolova.
“Vjerujemo kako činjenica da je proizvod ilegalan dodatno pojačava njegovu draž”, smatra Jones.
“Kada bi se rogove dobivalo zakonitim putem, ilegalna nabavka, kao i cijena bi se smanjile.”
Privatni posjednici poput Jonesa moraju registrirati svaki rog umrle životinje, pritom čak moraju predočiti DNA uzorke. Kako bi se spriječili napadi na vlasnike, rogovi se čuvaju u svojevrsnim bankama za rogove.
“Niko se nikada ne hvali da ima rogove. Time bi doveo u opasnost čitavu porodicu”, kaže Jones.
Ali u tim “bankama”, oni nikome ne koriste. Ne smiju se prodavati niti uništavati.
“S dobrom političkom strategijom i reguliranom prodajom mogli bi se čak ostvariti prihodi koji bi se mogli investirati u zaštitu životinja”, smatra Jones.
Reichelt-Zolho na to gleda drukčije:
“Svjetski fond za prirodu (WWF) je protiv legalizacije trgovine rogovima nosoroga. Mi se pitamo: zašto se to predlaže baš sada, a nije ranije kada cijene nisu bile tako visoke? Iza toga se jednostavno krije želja za zaradom.”
A, velika potražnja, argumentira ona dalje, ne bi mogla biti pokrivena privatnim vlasništvom, tako da bi divlje životinje bile izložene još većoj opasnosti.
Bogati Evropljani i Amerikanci u Južnoafričkoj Republici mogu za puno novca dobiti dozvole za lov na nosoroge. Dadžbine koje plaćaju za dozvole mnogim afričkim državama donose velike prihode koji se često djelomično ili u cijelosti namjenjuju zaštiti prirode.
Za lov na trofeje se prije svega onda biraju starije životinje koje se više ne mogu razmnožavati i koje unose nemir u svojim krdima. Kada takve životinje odu, mlade se mogu bolje razmnožavati.
