U ovom filmu govore mnogi prijatelji i saradnici o tome kakav je bio Toše kao prijatelj, saradnik, humanista. Dino Merlin izjavljuje kako je samo nekoliko sati ranije vraćajući se iz Njemačke prošao cestom na kojoj je pjevač Proeski tragično završio. Doktori u Hrvatskoj prisjećaju se tog kobnog jutra, policajci i inspektori napravili su i rekonstrukciju događaja nesreće. U dokumentarcu su upotrebljene i izjave menadžerke Ljiljane Petrović kao i vozača koji je u tom trenutku vozio auto u kojem je pjevač nastradao.
Ljiljana je ispričala te opisala taj konan trenutak, a doktori su konstatovali da Toše smrt nije osjetio, tačnije nije osjetio bol, jer je spavao…
”Kažu da ljudi žive onoliko koliko ih se sjećamo, a tebe ćemo se sjećati zauvijek. Ti si preminuo a da nisi umro, a mi od kako smo čuli ovu strašni vijest smo mrtvi a da nismo preminuli. Leti nebom, ali proviri nekad iza oblaka, i pojavi nam se kao najjača svjetlost, anđele naš ne oplakani. Neka ti je vječna slava! ” – odjeknulo je Makedonijom samo par sati nakon što je poginuo Toše Proeski.
