Rikard Jozwiak, dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Brisela, za “Zašto?” objašnjava zašto bi Evropska unija narednih godina mogla zanemariti Zapadni Balkan, iako su šefica evropske diplomatije Federica Mogherini i drugi zvaničnici izrazili veliku zabrinutost političkom i sigurnosnom situacijom u regionu.
- Riječi
Lideri Evropske unije su zabrinuti zbog situacije na Zapadnom Balkanu, i tu neme nedoumica, ali volja da se uradi nešto konkretno je slabašna i vjerovatno će takva i ostati osim ako ne dođe do prolijevanja krvi u regionu.
Iskrene riječi Federice Mogherini o problemima na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou tokom njene turneje po Zapadnom Balkanu i za vrijeme sastanka Vijeća za vanjsku politiku u Briselu 6. marta su ponovili i neki evropski ministri. Ali sve će ostati samo na riječima.
- Dnevni red
Razmotrimo dokaze: Na sastanku u ponedjeljak nije bilo pisanih zaključaka. Nije ostalo ništa crno na bijelo o odlukama ministara. Zato jer nije bilo ništa konkretno.
Kada se šefovi država i vlada sastanu u ovom gradu u četvrtak i petak ove sedmice situacija na Zapadnom Balkanu će opet biti na dnevnom redu, ovog puta sa pisanim zaključcima koji će, kako sada stoje stvari, biti dugi šest redova. U ključnoj rečenici se naglašava da “potvrđujući svoju nedvosmislenu podršku evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana, Evropsko vijeće naglašava da EU ostaje posvećena regionu i angažovana na svim nivoima kako bi podržala stabilnost i produbila političke i ekonomske veze sa i unutar regiona”.
- Odnosi
To je sve o čemu se 28 članica EU može dogovoriti da napišu u ovom momentu po pitanju situacije u region.
Evropski diplomati još uvijek raspravljaju o tekstu ali ono što bi mogli dodati nisu ništa jače garancije i obećanja o pomoći niti strožije riječi i upozorenja za one političke lidere i druge aktere u raznim zapadnobalkanskim zemljama.
Čak šta više, ono što razmatraju da dodaju u tekst je jači naglasak na potrebi za inicijativama za regionalnu saradnju i dobosusjedske odnose.
- Iskustvo
Ovo je veliki problem: Evropska unija zna da problemi ključaju u državama kao što su Makedonija i BiH i između Srbije i Kosova i znaju da bi Evropska unija trebalo da prva uskoči u slučaju da se desi nešto ozbiljno ali oni se i dalje očajnički nadaju da će ove zemlje problem riješiti same ili između sebe.
Uzimajući u obzir iskustvo iz prethodnih desetak godina u regionu, da li će lokalni lideri to zaista uraditi?
Duboko u sobi, evropske diplomate znaju da to neće biti slučaj.
- Glasine
I tu dolazimo do drugog problem. Jedna stvar koju EU može ponuditi je evropska perspektiva na šta zaključci opravdano i ukazuju ali koliko je ta perspektiva uopšte realna?
Već kruže glasine da sljedeća komisija za period 2019-24 neće imati komesara posvećenog proširenju.
To bi se desilo prvi put u istoriji i to bi bio veliki udarac svim zemljama koje se nadaju članstvu.
- Gubitak
Sa druge strane, to je razumljivo iz briselske perspektive. EU će uskoro izgubiti jednu od najvećih članica i ovaj process će zaokupiti blok u narednim godinama.
Evropski budžet će se smanjiti a sa time i apetit da se priključe nove članice koje bi bile net primaoci novca EU.
- Populisti
Treba samo baciti pogled na izbore u dvije zemlje osnivačice ovog proljeća, u Holandiji i Francuskoj. U obje zemlje bi populisti iz krajnje desnice na kraju mogli dobiti najviše glasova.
Ni Wilders ni Le Pen vjerovatno neće postati lideri svojih zemalja ali podrška za njih pokazuje da će biti veoma teško ne samo tražiti daljnje proširenje već i pružiti podršku Evropskoj uniji kao ideji za koju se treba boriti.
Vrijeđanje Brisela će postati norma i u ovom kontekstu će lideri EU u budućnosti i dalje izražavati veliku zabrinustost zbog situacije na Zapadnom Balkanu ali u isto vrijeme tiho se moliti da se tamo ne desi ništa ozbiljno kako se ne bi otkrilo koliko su zaista nemoćni.