Šta je napravila?
Zajedno sa svojim sugrađankama, Hajra Ćatić je prije dvije decenije osnovala Udruženje “Žene Srebrenice” s nadom i željom da će traganje za nestalim posmrtnim ostacima preostalih ubijenih Srebreničana jula 1995. godine biti konačno ekshumirani i dostojno sahranjeni. Tog jula 1995. godine ubijeno je više od osam hiljada njihovih sinova, muževa , očeva i braće.
Kako je to uspjela?
Iako majke Srebrenice žive životom kojem je tuga odredila cilj, i gdje su se mnoge vratile u svoj rodni kraj, u životu ih održava želja za pravdom i da za života učiniti sve da se ubice suoče sa zakonom. Njihova borba izaziva nepodijeljeno poštovanje u javnosti. Zato svakog 11-tog u mjesecu članice Udruženja “Žene Srebrenice” organiziraju mirne proteste u centru Tuzle, noseći jastučnice na kojima su vezena imena i prezimena nestalih i ubijenih u danima srebreničkog pakla.
Zašto je to važno?
Zbog svih preživjelih Srebreničana i njihovih susjeda iz Bratunca, Vlasenice, Kravice i Zvornika da konačno pronađu smiraj u duši. “Pravda nama, kazna zločincima” i “Tražimo naše nestale” parole su koje ove žene nose na svojim protestima. Stalno provjeravaju ko je identificiran. Idu na masovne grobnice i uključene su u cjelokupan proces, jer smatraju da svi zločinci trebaju odgovarati za nedjela koja su počinili nad bošnjačkim civilima.
Kome je to važno?
Svim dobronamjernim, poštenim i pravednim ljudima, koji BiH doživljavaju kao svoju istinsku domovinu. Ovo je važno i zbog generacija koje stasavaju – da znaju da je u Srebrenici počinjen genocid, i jednog dana kad nas ne bude, oni će svijetu pričati o ovom velikom zločinu i zločincima koji su ga počinili. Važno je i da pravosuđe BiH izda naredbe za otkopavanje otkrivenih masovnih grobnica. Važno je i da humani ljudi, koji imaju bilo kakvih saznanja o masovnim grobnicama konačno pokažu te lokacije, jer se ovaj genocid nastoji minimizirati. I konačno da svi zločinci koji još slobodno hodaju odgovaraju za svoje zlodjelo.
Kako dalje?
“Žene Srebrenice” do zadnjeg dana će se boriti, okupljati i podsjećati na svoje najmilije koje su izgubile, zakopale i one za kojima još tragaju. Samo ova borba je smisao preostalog života. Nema toga zakona ni presude koja može poništiti bol nanesenu ubistvom djeteta, posebno što Hajra gubi nadu da će ikada pronaći svog sina Nihada Ninu Ćatića, pjesnika, novinara i radioamatera, koji je dan uoči pada Srebrenice očajnički tražio da se pomogne Srebrenici…
U ime te borbe, istrajnosti, u ime pravde i pravednosti, pozivamo bh. javnost da Hajru Ćatić i Žene Srebrenice podrže u nominaciji za Nobelove nagrade za mir.
