Da bošnjačka zajednica na Kosovu ima mali “milion” problema to je odavno svima jasno što se tiče zapošljavanja mladih i školovanih ljudi, problemi sa nostrifikacijama diploma sa fakulteta u regionu, ne dobijanja svojih bošnjačkih opština zagarantovanih Ahtisarijevim paketom, bez mogućnosti za sportskim uspjesima mladih jer sportskih klubova faktički kao i da nema, bez svojih pozorišta na svom bosanskom jeziku, odlazak u države zapadne Evrope usljed ekonomske krize i još puno toga, no čini se da je obrazovanje i to ono osnovno, vjerovatno, i najveći problem kosovskih Bošnjaka.
No, da nije sve tako crno postoje i svjetli primjeri kako se uz puno truda i zalaganja bošnjačkih učitelja, nastavnika ali i samih učenika mogu postići zavidni rezultati u svom poslu, tj u obrazovanju. Naša novinarska ekipa je proteklog vikenda posjetila region Peći i Vitomirice gdje je propratila niz aktuelnih događaja, a samim tim posjetila niz obrazovnih ustanova te se upoznala sa uspjesima ali i problemima koje bošnjački učenici imaju.
Jedna od tih obrazovnih ustanova je i poznata, neki kažu i jedna od najstarijih osnovnih škola u Peći, osnovna škola “Xhemailj Kada” u kojoj se nastava odvija na dva jezika, albanskom i bosanskom jeziku, i koja broji preko 1000 učenika.
Dakle, u ovoj osnovnoj školi postoji desetak odjeljenja učenika koji uče na svom maternjem, bosanskom jeziku i koji su vrlo uspješni ali se suočavaju sa mnogim problemima. S obzirom da nastavno osoblje ali i učenici te škole, između ostalog, ističu da su im najveći problem udžbenici kojih i nema na bosanskom jeziku mnogi od njih se snalaze kako znaju i umiju. Tako su učenici odjeljenja V-6 razreda sa svojom učiteljicom Elvidom Cikotić došli na ideju da sami, svako na svoj način, naprave novi udžbenik koji su nazvali “Početnica” uz dodatak nazvan “Slovarica” (nešto poput “Bukvara”) da bi pomogli bar onim novim generacijama učenika kad već oni nisu imali svoj udžbenik, što je svakako, za svaku pohvalu. Za naš web-portal govori učiteljica i nastavnica te škole, Bošnjakinja Elvida Cikotić čija je ideja naišla na opšte odobravanje i njenih kolega, ali i samih učenika i njihovih roditelja. Ona, između ostalog, za naše čitaoce ističe:
“Prije svega selam vama i vašim čitaocima i hvala na posjeti našoj školi jer imamo puno toga pozitivnog reći o aktivnostima naših učenika ali i nas samih iako se suočavamo sa puno problema u našem poslu. Učiteljica sam u jednoj divnoj, multietničkoj školi “Djemailj Kada” već devetu godinu u kojoj imamo izvanrednu saradnju i sa svojim kolegama Bošnjacima ali i sa kolegama iz albanske zajednice gdje nikad nismo imali međunacionalnih problema a što se tiče našeg školovanog kadra, bilo nastavnog ili samih učenika, mogu reći da spadamo u sam vrh u pećkom regionu te mi je izuzetno drago zbog toga. Imamo nekoliko odjeljenja na bosanskome jeziku, u nižim razredima, čiji su učenici relativno uspješni no najveći problem nam je manjak djece čiji broj je svake godine u opadanju a nerijetko i roditelji prave grešku šaljući svoju djecu da uče na albanskom jeziku, a ne na svom maternjem, bosanskom jeziku ( nešto slično se dešava i u regionu Prizrena-primjedba autora teksta). No, s obzirom da imamo mnogih problema u nastavi na bosanskom jeziku došla sam na ideju da sa svojim učenicima izradim jedan udbžbenik, tj pomoćno štivo te vjerujem da će nadležne kosovske Institucije poput MONT-a da nam pomognu da bi se to štampalo i distribuiralo u sve osnovne škole gdje ima bošnjačkih učenika u sredinama širom Kosova.
Eto, po mojim saznanjima vi u regionu Prizrena imate sličan udžbenik koji je pripremio naš uvaženi kolega Haliti no mi ga u regionu Peći i Vitomirice nemamo što je za nas veliki minus. Dakle, radi se o “Početnici” za prvi razred osnovne škole u kojoj se nalaze pisana i štampana slova ali i dodatak nazvan “Slovarica” koja je posebno urađena kao jedna vrsta azbuke ili abecede. Posebno ističem da mi nismo znali da trebamo da se ove godine prijavimo za “Kosovision” gdje bi nam oni izašli u susret već smo zakasnili tako da smo samostalno, kako rekoh, ja i moji učenici uradili taj udžbenik sa puno elana, volje i entuzijazma te sam ja zaista ponosna na moje učenike i moju djecu.
Udžbenik je gotov jer su štampana slova odrađena i sve ono što ide uz to te, ponavljam, da je ovakva vrsta knjige izuzetno potrebna onim najmlađim učenicima te bih željela da nakon ove moje izjave da nam se jave nadležne Insitucije iz kosovskog obrazovanja da nam se izađe u susret.
Poenta moje priče se sastoji u tome da mi, tj ja i moji učenici, a to je problem u mnogim osnovnim školama na Kosovu gdje se uči na bosanskom jeziku, nemamo ono osnovno a to je “Bukvar” što je, svakako, osnova svakog učenja u nižim razredima. Zaboravila sam reći da u ovoj našoj školi imamo devet odjeljenja na bosanskom jeziku, od toga pet odjeljenja od prvog do petog razreda a ostala su četiri odjeljenja do devetog razreda no smatram da bi broj naših učenika bio mnogo veći upravo zbog činjenice koju sam ranije istakla a radi se o tome da, vjerovatno, zbog sredine roditelji bošnjačke djece u posljednjih nekoliko godina svoju djecu daju na školovanje na albanskom jeziku, a ne na svom maternjem, bosanskom jeziku što smatram za veliki minus jer se na taj način gubi naš identitet”, istakla je gospođa Elvida Cikotić, učiteljica u osnovnoj školi “Xhemail Kada” u Peći koja bi od svojih učenika posebno izdvojila Emira Cirikovića i Darisa Hajdarpašića koji su odlični učenici ali i vrlo nadareni u crtanju, matematici i sportu.
Upravo je i nekoliko njenih učenika željelo da kaže par riječi o ovom udžbeniku:
Majda Musić – odlična sam učenica, imamo sve udžbenike koji su nam potrebni samo nemamo udžbenike iz muzičkog vaspitanja. Imam puno drugarica i drugova, družimo se i učimo zajedno, a ja volim da pjevam te kažu da sam talentovana. Eto, skoro smo bili na zimskom raspustu a ja sam za lektiru imala knjigu “Divno čudo” koju sam naučila i pripremila kao domaći zadatak. Nama je dan škole u decembru mjesecu te naši učenici imaju jednu tačku u programu proslave povodom toga dana. Što se tiče udžbenika kojeg smo pripremili za one mlađe učenike smatram da će koristiti mnogima i da je sve to, kožda, trebalo i ranije uraditi no nikad nije kasno.
Daris Leković – imam 11 godina, odličan sam učenik i mogu reći sve najbolje o ovom našem novom udženiku. Dali smo mu naziv “Naši snovi” zbog onih učenika koji će sljedeće školske godine krenuti u prvi razred a njihovi prvi i osnovni snovi su sigurno vezani za učenje slova, a naši su snovi vezani za one naše Institucije koje bi nam pomogle da se ovaj udžbenik štampa te da ga svaka osnovna škola na Kosovu, gdje uče naši vršnjaci na bosanskom jeziku, ima u svom obrazovnom sistemu.
Slično govore i učenici IV-6 razreda sa svojom učiteljicom Jasminom Gutić te će, vjerujemo, nadležne institucije u kosovskom obrazovnom sistemu nakon ovog teksta, bar oni koji se bave obrazovanjem na bosanskom jeziku, izađi njima u susret te štampati udžbenik koji će pomoći mnogim generacijama đaka-prvaka Bošnjaka Kosova u nekim narednim godinama.
Vinetu Ganić
