Jedne prilike imao sam predavanja u Jordanu i na jednom od tih predavanja sam govorio o namazu. Među slušateljima je bio jedan stariji čovjek koji je imao oko 70 godina, ustao je i kazao: «Šejhu ja bih da ispričam svoj doživljaj sa namazom». Rekao sam mu kako mi je čudan taj njegov doživljaj, jer ljudi imaju doživljaje sa ženom, čovjekom ili poslom, ali sa namazom je čudno, nakon čega sam mu rekao da ispriča taj svoj doživljaj, a on je rekao: «U mladosti sam živio griješničkim životom, ali i pored toga sam obavljao namaz.
Jedne prilike sam ušao u mesdžid da klanjam i prije početnog tekbira sam na zidu ispred sebe zapazio napisan hadis (koji nije vjerodostojan, napominje šejh), u kojem se kaže da onaj koga namaz ne odvrati od ružnih i nemoralnih djela taj kao da nema namaza, pa sam rekao u sebi: «Moj namaz je znači neispravan, pa zašto onda da klanjam džaba». Nakon čega nisam klanjao deset godina». Ovdje bih volio da napomenuti (govori šejh) kako se Iblis poigrava sa ljudskom pameću, jer ovaj je čovjek mogao također kazati: «Ostaviću pokvarena i loša djela kako bi mi namaz bio primljen», a ne ovako kako je to on pogrešno shvatio.
Dalje nastavlja taj čovjek da kazuje svoj događaj sa namazom, pa veli: «Jedne prilike sam prisustvovao jednoj fešti, a do mene je sjedio jedan saudijac, pa smo pili alkohol zajedno, a on me upita, da li imam djevojku. Odgovorio sam da nemam, a on postavi još čudnije pitanje: «Znači ti ne činiš blud?» Ja sam mu odgovorio da ne volim da to radim, a on me opet upita: «Pa zašto onda ne klanjaš?». Odgovorio sam mu da ne klanjam zato što pijem alkohol, a moj «prijatelj po alkoholu» mi dade «zlatni» savjet govoreći: «Slušaj me moj druže, između nas i Allaha su užad (veze), uže koje se zove «dobročinstvo prema roditeljima», uže koje se zove «učenje Kur’ana», uže koje se zove «sadaka» i četvrto koje se zove «namaz». Tako ukoliko ti ne poštuješ roditelje prekidaš prvo uže, a isto tako ako postupaš i sa ostalim stvarima sječeš užad koja te vežu sa Allahom, zato bar ostavi uže namaza povezano sa Allahom, možda ti nekad zatreba». Svidio mi se njegov govor, mada smo obojica bili pijani, nakon čega sam otišao sa tog slavlja, vratio se kući, okupao se i klanjao akšam i jaciju. Od tog dana pa do danas nikad nisam ostavio namaz».
Može li pušač učiniti nešto za islam?
Jedne prilike sam bio na aerodromu u Britaniji, pa sam arapima koji su se tu našli dijelio kasete sa predavanjima. Znao sam da su arapi po tome što ne bi odgovarali na selam, pa bi im dao kasetu. Tada sam primjetio, pokraj Mcdonland restorana, ženu koja je bilo potpuno obučena u hidžab, tako da je bilo potpuno pokrivena, pa sam pomislio da je muslimanka, arapkinja iz Saudije ili neke njene susjedne zemlje. Kćerka joj je ušla u restoran da kupi nešto, a ona je bila napolju jer nije htjela da ulazi u gužvu koja je bila u restoranu. Tada sam njenoj maloj kćerki ponudio kasetu kao poklon, ali nije razumjela šta joj govorim, pa joj je njena mati pokazala išaretom da uzme kasetu, a meni se zahvalila na engleski govoreći: «thank you very much», pa mi je bilo čudo da ne govori arapski.
Uglavnom, nakon putovanja i slijetanja na aerodrom u Saudiju, dočekao me je jedan od službenika kojeg sam poznavao od prije. Vidio sam ga malo prije toga kako razgovara sa jednim čovjekom plave kose i duge brade, a pokrivena žena, koja je putovala sa nama, sa svojim kćerkama je prišla tom čovjeku, pa sam upitao tog službenika o kome se radi, a on me je obavijestio da je to jedan doktor iz Amerike i njegova žena koja je bila Britanka. Po njihovom izgledu moglo bi se reći da su primili islam posredstvom nekog od poznatih da’ija, jer čovjek je imao dugu bradu, a žena u potpunosti pokrivena, međutim iznenadio sam se kada mi je službenik rekao da su primili islam posredstvom jednog bolničara, porijeklom iz Sudana, koji je bio na specijalizaciji u jednoj od saudijskih bolnica. Ono što je karakteristično za njega jeste da je neprestano konzumirao duhan, a cigara mu je stalno bila u ustima. Kada bi ga vidio upitao bi se da li ovakav čovjek može učiniti nešto za islam, međutim i pored toga on je najveći da’ija u toj bolnici. Pouka iz ovog događaja jeste, da je taj čovjek dozvolio šejtanu da ga nagovori na mišljenje da prvo popravi svoj nedostatak pa tek onda da poziva ljude dobru, ne bi pozivao ljude u islam. Ja ovom prilikom ne umanjujem opasnost njegovog grijeha, nego kažem da ne dozvoliš šejtanu da te prevari i odvrati te od pozivanja u Allahovu vjeru.
Izvor: iumsonline.com/ar/
Prevod: Senad Hodžić, prof.
