Strpljivo čekajući da kroče u Kuću cvijeća, ljudi su vadili trobojke s petokratkom i koračali kroz park na Dedinju.
“Otkad nema Jože, lopovi se množe” – pisalo je na bedževima koje su u četvrtak za revere zadenule stotine ljudi, odajući mimohodom poštu Josipu Brozu Titu.
Koliko god ta poruka bila vešt marketinški potez dovitljivih trgovaca suvenirima i prigodnim sitnicama, ovog 4. maja, na 37. godišnjicu Titove smrti, hodočašće njegovih poklonika imalo je i neku dodatnu poruku i simboliku. Bio to i svojevrstan inat nacionalističkom zlu i raznobojnom ludilu koje se poslednjih meseci kotrlja kao mučna svakodnevica u državama-fronclama bivše Jugoslavije.
Stotine ljudi hodočastilo je danas pored velike bele nadgrobne ploče u Kući cveća. U svakom od njih lična i posebna priča, ali uvek sličan ili isti motiv i zajednički razlog – “sećanje na bolja vremena”, “poštovanje čoveku zaslužnom za mir i slobodu”, “nostalgija za boljim životom”…
I danas – 37 godina od Titove smrti i 25 godina od raspada Jugoslavije – prodaju se nostalgični kalendariVelimir Ilić
Na plato ispred memorijalnog kompleksa od ranog jutra pristizali su autobusi – iz Kočana, Tuzle, Čakovca, Zagreba… Ljudi, strpljivo čekajući da kroče u Kuću cveća, vadili su iz torbi trobojke s petokratkom i, ogrnuvši ih preko ramena, koračali kroz park.
“Motiv je veličina Josipa Broza Tita koji će ostati zapisan u svjetskoj povjesti. Danas je političko pomodarstvo zahvatilo ljude. Mladi danas više idu kroz anarhizam i protivljenje svemu i svačemu. Djecu i unuke nam zluđuju kojekakvim političkim idejama, vjeronaukom i crkvom. Ipak, mi ih učimo ih da je Titovo vrijeme bilo dobro vrijeme, kad se poštivao čovjek”, govori Stjepan Šafran, sekretar Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zagreba. Ta zajednica u 20 udruženja okuplja oko 2.500 članova – najstariji ima 101, a najmlađi 21 godinu.
Pored autobusa iz Čakovca grupa Međimuraca stoji krepeći se okasnelim doručkom, a između dva sendviča natoči se i koji gemišt od mladog međimurskog vina. Na pitanje gde su mlađi, nekoliko njih uglas odgovara: “U Njemačkoj!”
Između ljubavi i mržnje
“Ljudi koji dolaze ovde ne mrze nikoga, pripadaju različitim verama i nacijama, iz raznih su gradova. Suština je da će se na ovakvim skupovima naći ljudi čija ljubav prema bivšim vremenima ne podarzumeva mržnju ni premma kome, za razliku od nacionalističkih skupova u Blajburgu, Višegradu, Jasenovcu i kojekuda, gde dolaze ljudi koji mrze sve osim onih koji su su se tamo okupili”, kaže Milan Mladenović, sa grbom SFR Jugoslavije zadenutom za rever sakoa.
Ovaj Međumurac poreklom, a danas Beograđanin, došao je da pozdravi svoje sugrađane iz okoline Čakovca. Nerado prognozira šta se može desiti za koju godinu: “Ako dignu životni standard – biće nam relativno dobro, ako ne – ovo će ostati jedno pritajeno bure baruta čija se eksplozija stalno odlaže, ali se bojim da opet može jako brzo eksplodirati”.
Stižu predstavnici Udruženja antifašista i boraca Josip Broz Tito iz Srebrenika.
“Imam 67 godina, a mene je sve ovo od raspada bivše Jugoslavije unazadilo, vratilo 100 godina unazad”, kaže Bajro Pašić, 13 puta udarnik na omladinskim radnim akcijama.
Razgovoru se pidružuje se Vladimirova supruga Adila.
“Mi gajimo bratstvo i jedinstvo od početka, a drugi kako hoće. Meni je ovo fantastično, mi drugačije i ne znamo, tako smo i djecu odgojili”, dopunjuju jedno drugo Vladimir i Adila.
“Što plačeš, Adila”, upita neko.
“Bosanci k’o Bosanci”, dobacuju iz grupe.
“Kod nas u Kočanima, u Makedoniji ne prestaje ljubav ni prema Titu ni prema Jugoslaviji. Naše udruženje postoji 16 godina, dolazimo svake godine i dolazićemo. Biće nas uvek bar za pun autobus”, kažu Aleksandar i Stojko iz Udruženja građana Josip Broz Tito.
Ne bi baš da da komentarišu aktuelna zbivanja u Makedoniji.
“Da je dobro – nije dobro, ali mora da se živi. Danas dobro žive samo političari. Stari kažu: kad ti je loše – raduj se jer će biti bolje. Mora tako, mora biti bolje”, optimisti su Stojko i Aleksandar, dok razvijaju jugoslovensku trobojku.
Njihov sugrađanin Blažo Serafimov kaže kako su u Kočanima obnovili tradiciju štafete mladosti, a pokušaće da prošire tu ideju i sa udruženjima iz Slovenije, Srbije i Hrvatske.
Iz Udruge antifašista Varaždin i Društva Josip Broz Tito iz Međimurja nisu imali dilemu da li i ove godine doći i “pokloniti se čovjeku koji je zadužio cijeli svijet”.
“Ovo što je ostalo poslije njega je nula, pa nula i – opet nula. Sve bi jako lijepo fukncioniralo da nije političara i crkve. Narod bi bez njih jako lijepo funkcionirao. Izlaz iz toga je da odustanemo od mržnje. Ne moramo biti zajedno, ali možemo surađivati kao ljudi jer smo svi mi mali – od Slovenije do Makedonije. Ne treba praviti jaz među ljudima i genracijama. A ovo što rade političari i crkva – to ne spaja ne go ruši, to truje našu djecu. Nema više čovjeka kao što je bio Stari, kako smo ga zvali. Umjesto da gledamo i ne mrzimo jedni druge – mi i dalje širimo ili prihvaćamo propagadu”, kaže Valent Tupsara iz Udruga antifašista Varaždin i Društva Josip Broz Tito iz Međimurja.
Titov pionir
“Imam 50 godina, nekadašnji sam Titov pionir, a došao sam danas da malo oživim uspomene jer mi je ova avlija u kojoj sad živimo nekako uska. Mislim da je onaj sistem bio bolji i da mnogi ljudi sad žale za tim vremenima jer smo bili i bolji ljudi”, kaže Beograđanin Andrija Opačić.
“Nema loših naroda, ima samo loših ljudi”, kaže Rule, okićen svojim odličjima iz socijalističke Jugoslavije.
Međimurka Zdenka Horvat iz Murskog Središća nema dilemu da su “danas ljudi previše opetrećeni lošom prošlošću, a jedva preživljavaju sadašnjost u kojoj su bombardirani svakakvim glupostima”.
Ramiz Karović iz Novog Travnika “dolazi skoro svake godine”.
“Dođem uvijek da odam priznanje i počast jednom velikom čovjeku za sve dobro što nam je napravio i ostavio dok je bio živ. Ovo danas je dozlaboga – podijeljeni smo u tri tora, tri naroda – a svak’ ima svoga vođu i svak’ ugrožen. Ne znam šta bi ti rek’o, baš ne znam – malo je onoga dobrog ostalo među narodima danas”, kaže Ramiz spreman da, uprkos 79. godini koja je na izmaku, i dogodine dođe u Kuću cveća.
Stari uporni u majskom hodočašću, mladima skoro ni traga. A sledeći skup ispred Kuće cveće neki od današnjih hodočasnika najavljuju već za 25. maj – da obeleže nekadašnji Dan mladosti.
