Dženazu – namaz je predvodio Vahid efendija Fazlović, muftija tuzlanski, a prisustvovali su članovi porodice, rodbina, prijatelji i stotine drugih građana. Dženazi su pored lokalnih političara, prisustvovali i politički predstavnici Bošnjaka u RS-u.
Nazijini najmiliji su ubijeni 1. juna 1992. godine, kada su srpske vojne jedinice u Bijelom Potoku kod Zvornika izdvojili 700 muškaraca iz nekoliko naselja. Među stotinama muškaraca su bili i Nazijini sinovi Muriz, Beriz, Idriz, Feriz, Ramo i Fahrudin, te muž Mustafa.
Nazija se poslije rata vratila u naselje Đulići, gdje je živjela u obnovljenoj porodičnoj kući, nadajući se da će pronaći kosti svojih najmilijih. Tokom dvadesetogodišnjeg traganja, ova bošnjačka heriona je tek doživjela da ukopa muža i sinove Idriza i Muriza.
Do svoje smrti je živjela zajedno sa unukom, a redovno je posjećivala Šehidsko mezarje u Gornjoj Kalesiji, gdje je obilazila i uređivala mezare njenih najmilijih. Nazija, bošnjačka heroina, nije dočekala da ukopa sinove Beriza, Feriza, Fahrudina i Ramu. Srce ove majke, za koju efendije kažu da treba biti uzor drugim majkama u našoj zemlji, jednostavno,više nije izdržalo. Njen cjelokupan život i podnošenje velike životne tragedije, vrijedno je divljenja i poštovanja.
A da su ovu majku poštovali i voljeli svi, dovoljno govore suze i jecaji i mladih i starih na današnjoj dženazi.
