Jecaji majke Slađane, brata i oca lomili su se u vazduhu dok se u ime porodice, pored njegove vječne kuće opraštao jedan od njegovih drugova.
Dragi Đuro, kako da podnesemo što te nema? Kako da se pomirimo sa tim da nam se više nikada nećeš odazvati? Mamio si nam osmijehe iz zadnje klupe, u kojoj si sjedio i uvijek ćemo se okretati u nadi da ćeš i dalje sjediti na tom istom mjestu. Bio si uvijek nasmijajan, vedre naravi i imao si velike planove koji su sada, nažalost, prekinuti. Ispraćamo te sa bolom, ali to ne znači da se opraštamo, jer ćemo, dok gledamo u nebo, uvijek vidjeti tebe i ti ćeš za nas uvijek biti primjer dobrog prijatelja – rekao je između ostalog prijatelj nastradalog mladića.
Skrhana Đurina majka Slađana je sve vrijeme odmahivala glavom i ponavljala:
Ovo nije moguće, gdje je moje dijete?- dok je suprug pridržavao da ne padne.
Nastradali mladić je sahranjen u bijelom kovčegu uz zvuke pjesme “Tiho noći moje zlato spava”, koju je odsvirao orkestar. Sa prvim taktovima pjesme grobljem su se prolomili plač i jauci i nije bilo toga ko nije zaplakao.
Policija je u toku jučerašnjeg dana indentifikovala Petra Đušića (19) iz Beograda kao petu žrtvu ove teške saobraćajne nesreće. Kako saznajemo stradali Đušić, koga su zvali Peka, živio je sa majkom Gordanom i starijom sestrom Jovanom u beogradskom naselju Medaković, a otac mu je preminuo prije nekoliko godina. Na vratima porodice Đušić jučer je stajala čitulja stradalog Petra.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.