Ovo pismo vam pišem zbog gnjeva kojeg osjećam u svome srcu i plućima kao majka ali prije svega kao vjernica, u nadi da će te ga objaviti i nadi da ću bar dio emaneta skinuti sa svojih pleća iznošeći ono što znam.
Imajući priliku raditi u više osnovnih i srednjih škola u Prijepolju vidjela sam mnogo dobrih ali bogami i loših poslova.
Znate vjerovatno gospodine Zilkiću i bez mene, jer nije bilo mnogo davno, kad je u osnovnim i srednjim školama u Prijepolju a vjerovatno i u cijelom našem lijepom Sandžaku bilo preko 90% djece na vjeronauci. Nije davno ni ono bilo kad u mnogim Prijepoljskim školama nemade ni jedno jedino dijete da nije na vjeronauci u školi. Možda mi ne vjerujete, ali svi mogu provjeriti ( a vama je to sad posebno lahko) dovoljno je potražiti arhivu škole u Seljasnici , Velikoj Zupi , Zalugu, Ratajskoj, Ivanju isl. A učenici koju nisu bili na vjerskoj nastavi u školama poput Luka, Centra u Prijepolju (Valterove skole) Koluvratu i Brodarevu mogli su se na prstima ruku prebrojati.
Voljela bih vidjeti odgovor, mada i sama znam mnoge odgovore na ova pitanja što ću vam postaviti, kome to treba da zamjeni takvo stanje ovim novim stanjem. I kome to vjerniku čistog imana pade na pamet da stavlja na te famozne spiskove poluškolovane, neškolovane ili one ,,školovane,, sa diplomama koje doniješe preko noći. Prijepolje je mali grad, mi se ovdje uglavnom svi znamo. Znamo među sobom svoje kapacitete i domete. A i sami rekoste skoro da ste se trudili da na spiskove vjeroučitelja ne stavljate one koji su angažovani kao imami kao i na drugim poslovima i obrnuto. Ali izgleda praksa je dosta drugačija od stvarnosti.
Da li je taj Nadir Dacić toliki kapacitet ili ima jaku volju za gramzivošću da bude angažovan na toliko funkcija, počevši kao glavni imam, u medresi kao direktor, zatim kao profesor u medresi, kao profesor u više osnovnih škola, ( i ko će ga više znati kojoj čorbi je on mirođija) kako bi zadovoljio svoje finansijske prohtjeve . Doduše uspio je. Napravio je sebi kuću po uzoru na one sa dedinja kojima bi po svaku cijenu da se približi. Ali zarad čega? Isti taj Nadir sveo je vjeronauku na dva časa u cijeloj školi u Velikoj Zupi u istoj onoj što prije 7-8 godina bijaše svako dijete na vjeronauci. Pa se pitam da li je to uspjeh jednog imama? Spremili ste u Tehničku školu kao vjeroučitelja Elmedina Bećirevića koji odgovorno tvrdim prošle godine nije održao u svakom razredu više od po 5 časova, koji na poziv direktora da se uozbilji i počne raditi kaze: Ti me nisi postavio, nemoj da mi se miješaš. Čovjek koji je izbačen iz pazarske medrese i nije mogao završiti medresu kod nas ode negdje u BiH i donese diplomu. Te do skoro pjevaše po svadbama i ispraćajima, a sada dobavio i visoke kvalifikacije, te dersi i uči našu djecu.
Da li ste muhur Saudu Kozici da istjera fakultetski obrazovanog čovjeka u školi u Brodarevu i Komaranu koje su bile primjer dobro organizovane vjerske nastave. Sa diplomom završene srednje škole, doduše rekoše (nisam sigurna) da sada ima diplomu završene neke više škole, a mi vjerujemo da se nije teško pridići čovjeku u kasnim 40-tim ili 50-tim god. da završava te visoke škole, kada je to tako lahko. Doveli ste nam u Prijepolje sve one koji se ne proslaviše u svojim selima da nam uče djecu, Muhameda Halilagića iz Čitluka kod Priboja, Asmira Bećirovića iz Trijebina, Samira Totića iz Kladnice i Nadira Dacića iz Cvetanovića svi kod Sjenice. Dok na zavodu čeka 7-8 svršenih teologa koji su bez posla.
Nemoj samo neko da mi kaže oni su za Muftiju, pa to je zbog toga. Za koga god da su, oni su udarili temelje vjeronauci u Prijepolju. Njihov rad ali i mnogih vjeroučitelja širom Sandžaka, pa ako volite i Srbije, je smetao nekome, (ne znam kome) a zašto baš neko od naših ljudi, poput vas gospodine Zilkiću da stavi potpis i i preuzme emanet ove smutnje i da za tu smutnju da legitimitet. Je li nam danas Muftija kriv sto u Prijepolju nema ni 30% djece, među kojima je i moj šestogodišnji sin, da pohađa vjersku nastavu kad nema ni jednog ,,njegovog vjeročitelja,,.
Je li nam Muftija kriv za ljubavne afere uposlenika medrese u Prijepolju i učenica koje zataškavate poput Esad Kasovića vašeg rođaka koga ste, hvala Allahu, sklonili iz Prijepolja. Vallahi sam vidjela svojim očima da učenica te medrese hodi ulicom u majčici ,,na bretele,,. Neću joj napisati ime jer se radi o djetetu a i nije problem u djetetu već u kriterijima i onima koji ih uče tom islamu. Je li te kriterije postavio Muftija ili neko drugi i je li to taj islam kojim će biti Beograd zadovoljan ako se okrenemo njemu? Doista ćemo na Sudnjem Danu svi mi biti pitani šta smo uradili a šta smo mogli uraditi. Ja se nadam da sam skinula bar dio emaneta sa svojih pleća ovim pismom. Vrata teube, kako kažete vi imami, su širom otvorena ali je i činjenica, kako kaže Božiji Poslanik, da će u Džehennemu biti ljudi poput pustinjskog pijeska pa svako neka se sabere kuda je i šta je,
Čuvajte se tog Džehennema gospodine Zilkiću.
Majka učenika prvog razreda
