Tekst koji smo posvetili Bosnu i Hercegovinu i svim njenim građanima pročitan je i tokom Centralne manifestacije obilježavanja Dana nezavisnosti u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu.
Pročitajte tekst i pogledajte video!
Promišljam o našoj Bosni i Hercegovini, o tome kako živi i preživljava… Razmišljam o budućnosti: ima li ona budućnost? Pa onda promišljam o djeci, o svojoj kćerki i sinovima (drugi tek treba da se, ako Bog da, rodi). Mislim, hoće li i oni živjeti s Bosnom, hoće li ostati u njoj? Učimo ih od najranijih dana da budu samostalni, da ne budu povodljivi, da budu dobri, ali da ne budu naivni, da budu pravedni, a da ne budu lakomisleni. Učimo ih da budu racionalni, ali i da ne sputavaju emocije. Da prihvate grešku jednako kao što se raduju uspjehu. Zbog svega čemu ih učimo, odluke moraju donositi sami. I iza njih moraju čvrsto stajati.
Hoće li ostati ovdje, hoće li život provesti u domovini – to je njihova odluka. To mora biti njihova odluka. Kada dođe vrijeme, odabrat će svoj put. I na njemu biti poput čvrste stijene. Moja je obaveza da im pomognem da donesu ispravnu odluku, da imaju informacije. Slušat će i saznati o svijetu, o prilikama, čut će različite ponude. Ja o drugima ne želim govoriti. Hoću o Bosni. I o Hercegovini. Ja sam ih izabrao. A imao sam dobrih ponuda: Od Evrope do Azije i Amerike. Imao sam, kažem, dobrih ponuda, ali sam izabrao Bosnu i Hercegovinu. Draga djeco, evo i zašto, pa možda to i vama budu korisne informacije. Možda vam pomogne da donesete ispravnu odluku.
Nisam htio otići odavde jer nisam našao zemlju u kojoj žive bolji ljudi. Znam, ima ovdje zavisti i pakosti i mržnje. I ratova. Ali više je ljubavi. Ima suza, ali više je suza radosnica. Raspitajte se pa ako negdje bude više empatije, razmislite da odete. Ja sam tražio, raspitivao se, izučavao historije, gledao sadašnjosti… Nisam našao. Čitao sam kojekakve i poštovanja vrijedne strane pisce ne bih li bolje upoznao ljude o kojima pišu, ne bih li se zaljubio u neku drugu naciju. Opet nisam uspio. Ja možda i bih, ali ne dadoše mi ni Meša ni Andrić ni Šantić ni Kulenović ni Ibrišimović ni Sidran. Ne dadoše. Svi i još mnogo njih, kao da su u istu tintu pera namakali. Kao da su se protiv svih urotili, a za Bosnu zauzeli. Ne dadoše.
Ne nađoh rijeke i planine ljepše od naših
Djeco, otiđite tamo gdje nađete više rijeka. Znam da ćete ih voljeti kao i ja. Na tri sam odrastao. Grad moj zagrlile Gostović, Krivaja i Bosna. Ovaj, u kojem se vi rodiste, Miljacka, Željeznica i Bosna. Znam, siguran sam, voljet ćete rijeke. I vidjet ćete da cijelu zemlju miluju, da je peru i čiste. Kažem, ako nađete barem slične pobrojanim, ako vas i jedna podsjeti na Unu ili Neretvu, na Vrbas i Sanu, ako nađete ravnu Drini i Savi, ako bude razigranih poput Trebižata, Plive, Rakitnice i Korane, ako bude mističnih kao naša Buna, ako ima države s više od 262 rijeke i ako nađete državu, a u njoj mnoge gradove na tri, na pet, na devet rijeka… Otiđite. Ja sam tražio. Ne nađoh.
Prozor moje sobe gledao je na Velež. Protegao se pa zauzeo horizont, kao da nebo drži. Istom mjerom odgovara Klek s druge strane. Vama, djeco, nisu toliko bliski Velež i Klek. Zaljubili ste se u ljepotice: Bjelašnicu, Igman, Trebević i Jahorinu. Od prvog dana rastete s njima. Znam da su vam važne planine. I treba tako. Pa, ako već budete razmišljali o odlasku, tražite stabilnu zemlju. Ne državu, već zemlju – da su joj planine stamene, da joj ne daju ni lijevo ni desno. Da se budite pogledom uperenim u njih. I da nebo drže. Tražite da ima visokih, ali ne previsokih. Da budu kao naš Maglić. Tražite one koje mame uzdahe i bude poštovanje. Kao naš Prenj, kao Čvrsnica. Bit će dobro ako nađete darežljivih planina, s rudama, jezerima i pašnjacima. Kao što je naša Vranica. Nemojte uzalud tražiti planinu s više vrela od naše Treskavice. Na njoj je po jedno za svaki novi dan u godini. Ja sam u Bosni i posebno u Hercegovini našao sve što sam od planina tražio. Dobio sam i mnogo više. Neka znate.
Nipošto ne idite u države s gradovima bez duše. Tražite one u kojima ima mahala i sokaka. Ako nađete one koji pjesnike nadahnjuju, i vama će biti dobri. Dok tražite, slušajte i zapjevajte naše sevdalinke o Banjoj Luci, Sarajevu, Mostaru, Travniku ili Višegradu. Možda vam olakšaju izbor.
Ne dajte na Bosnu, djeco
Ako budete tražili, ako i nađete, vi nikada ne dajte na Bosnu, djeco. Ponosno izgovarajte ime zemlje u kojoj ste rođeni, u kojoj su rođeni vaš otac i vaša majka. U kojoj su rođeni njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja. Vi kazujte da je zemlja hiljadugodišnja. Recite da hodimo istim stopama kuda su išli Iliri, Japodi, Rimljani, Osmanlije, stanovnici Austro-Ugarske… Recite da je ovo zemlja vrlih intelektualaca, nobelovaca, oskarovaca… Recite da u Bosni i Hercegovini žive dobri ljudi.
Djeco, još da vam kažem, ja sam ostao ovdje i zbog onih koji, ne zbog svoje krivice, više nisu među nama. A jednako kao ja, možda i više, voljeli su ljude, voljeli su rijeke i planine, voljeli su sokake i mirise ruža u njima. Bili su zaljubljeni u svoju zemlju. Toliko, da su zbog nje i za nju život dali. To što njih nema meni ne da da idem.
Sretan vam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!
U povodu Dana nezavisnosti BiH, 1. marta, Hayat TV je počeo sa specijalnim cjelodnevnim program koji će realizirati na više lokacija. Od ranog jutra počinjemo s važnim historijskim činjenicama koje su obilježile ovaj dan.
