Kćeri, pročitaj ovo pismi kada dođem do pred kraj svoga puta, ti ćeš znati kada dođe to vrijeme.
Vremena su se promijenila ali jedna stvar je ostala ista.
Ljubav koju je bog dao roditeljima prema svojoj djeci.
Ona je ostala ne promijenjena još od dolaska prvog čovjeka na zemlju do danas.
Ipak odnos djece prema starim roditeljima je pod uticajem masonskih pravila življenja znatno promijenjen.
Roditelji sve češće postaju teret kojeg se djeca moraju riješiti.
Nije rijedak slučaj da ih djeca ućutkaju i osramote pred svojim gostima.
Nije rijedak slučaj da roditelji moraju kriti suze, praveći se da svojim drhtavim rukama trljaju oči.
Jedna majka je primijetila da su se stvari u tom pogledu promijenile pa je svojoj kćerki napisala pismo dok je još pri punoj svijesti.
Pismo je napisala da je podsjeti na svoju ljubav u momentu kada je počne pamćenje izdavati.
Pismo stvarmo dira u srce.
Oni koji su izgubili roditelje sjetit će ih se čitajući ga.
Oni koji imaju roditelje će iskoristiti priliku pa će svojim roditeljima uraditi još neko dobročinstvo dok još nije kasno.
Prenosimo vam pismo u cjelosti pa ga pročitajte.
Draga moja djevojčice.
Na dan kad ćeš vidjeti da sam ostarjela, molim te da budeš strpljiva, ali najviše od svega, da pokušaš razumjeti ono kroz što prolazim. Dok razgovaramo, ako stalno ponavljam istu stvar tisuću puta, ne prekidaj me rečenicom: “Rekla si isto prije minutu” … Samo slušaj, molim te. Pokušaj se sjetiti vremena kad si bila mala i ja bih pročitala jedno te istu priču svake noći sve dok nisi zaspala.
Kad se neću htjeti okupati, nemo se ljutiti i nemoj me sramotiti. Sjećaš li se kad sam morala trčati za tobom nakon što si smišljala izgovore i pokušala te odvesti pod tuš dok si bila mala?
Kad vidiš kakva sam neznalica kad su u pitanju nove tehnologije, daj mi vremena da naučim i ne gledaj me tako…
Zapamti, dušo, strpljivo sam te učila kako napraviti mnoge stvari kao što su: kako pravilno jesti, odijevati se, počešljati kosu i baviti se svakakvim životnim stvarima svakoga dana…
Na dan kad vidiš da sam ostarjela, molim te da budeš strpljiva, ali najviše od svega, da pokušaš razumjeti ono kroz što prolazim.
Draga kćeri.
Ako ponekad zaboravim o čemu pričamo, daj mi vremena da se sjetim. Ako ne mogu, nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna. Samo znaj u svom srcu da je najvažnija stvar za mene biti s tobom.
A kad mi moje stare, umorne noge ne daju da se krećem brzo kao prije, daj mi ruku na onaj isti način kako sam je ja tebi ponudila kada si prvi put prohodala.
Kad dođu ti dani, nemoj biti tužna… samo budi sa mnom, i prihvati me s ljubavlju dok dođem do kraja svog života.
Ja ću cijeniti i biti zahvalna za vrijeme i radost koju smo dijelile. S velikim osmjehom i ogromnom ljubavi koju sam uvijek imala za tebe, ja samo želim reći, volim te… draga moja kćeri.
Znaj to i onda kada ti to više ne budem znala izgovoriti.
