Bosanci i Hercegovci su vjekovima goste smatrali svetinjama, a dostojanstvo pokazivali kad je najteže…
Polako se sliježu utisci, pa i među nama koji živimo u Srebrenici i navijamo za BiH. Upravo posljednja utakmica naše reprezentacije Bosne i Hercegovine za kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine dovela je Srebrenicu opet u žižu javnosti, piše na blogu Al Jazzeere Ahmed Hrusatnović.
Ne po dobrome. Na tribinama gdje su bili domaći navijači grčke reprezentacije, bio je razapet transparent: „Nož, žica, Srebrenica“.
Tužna vijest za civilizovan svijet i normalne ljude.
Posebno za nas ovdje.
Čovjeku prosto ne može um da pojmi.
Kako jedan stari, drevni, civilizacijski, jedan od najvažnijih naroda šalje tako tužne poruke cijelome svijetu?
Pitam se šta bi na sve ovo rekao neki od slavnih i sjajnih grčki filozofa, o kojima smo toliko učili u školama?
Šta bi rekao Aristotel, a šta Platon?
Šta se desi sa njihovim potomcima?
Šta bi sa civiliziranim svijetom?
Nije samo transparent obilježio utakmicu, nego, između ostalog, i grčko negostoprimstvo, gruba igra i fizički obračuni. Utakmica je na trenutak podsjetila na onu iz Beograda prije nekoliko godina kada su navijači BiH bili „tretirani“ topovskim udarima kao gosti, a utakmica prekidana više puta i jedva privedena kraju.
No, njihova igra, negostoprimstvo i tužni transparent pokazuju samo dokle je cijeli svijet otišao i gdje, u kojem pravcu ide.
Kakav um se može ponositi ubistvima, silovanjima, masovnim grobnicama i mnogim drugim zlodjelima, a u isto vrijeme sve to negirati?
Ipak, svi ti nemili događaji ne smiju na nas utjecati u uzvratnoj utakmici.
Želim to reći već sada, iako Grke dočekujemo tek 9. juna iduće godine.
Nekih mjesec dana prije obilježavanja genocida u Srebrenici.
Bosanci i Hercegovci trebaju pokazati potpuno drugačije gostoprimstvo od onog što su Grci pokazali u Grčkoj.
Mi smo nacija koja je uvijek imala razumijevanje za drugog i drugačijeg, naglašava Hrustanović.
Mnogi su primjeri koji svjedoče suživotu i zajedništvu između drugačijih po bilo kom osnovu, a istih po mnogo čemu. Bosanci i Hercegovci su vjekovima, a i danas, goste smatrali svetinjama.
Gostu se ukaže veća pažnja nego domaćima, tako je to kod na što rekli Ljuti Krajšnici „’vajk“ bilo.
Treba smiriti situaciju, a zadržati želju za pobjedom i odigrati lijepo kao u Atini.
Tako je bilo lijepo gledati naše momke kako u Atini „pletu“ mrežu svojim dodavanjima. Kako su se istinski borili za svoju državu.
To je najljepša slika koju smo neku noć gledali u Atini, a takvu ili još bolju sliku želimo da gledamo i u Zenici i dostojanstveno se zahvaliti našim „filozofima“ iz Grčke i ispratimo ih kući sa dva-tri gola u njihovoj mreži, te ćemo im tako vratiti milo za drago.
Naravno, možemo ih odvesti u Travnik na najbolje ćevape na svijetu, te da šakom zahvate pitke vode na Plavim vodama, da vide da postoji ljepša priroda i od one na Svetoj Gori.
Mi, možda, jesmo mala država i nemamo tako veliku i popularnu historiju kao Grčka, ali imamo inat za nepravdu, dobrodošlicu za gosta, lijepu prirodu i sjajan fudbalski tim.
I dostojanstvo. Kad je najteže, piše Hrustanović.
Kad nam država bude kao fudbalski tim, svima će nam biti bolje.
Kada naši narodi budu surađivali kao fudbaleri, nadajmo se dobru i „plasmanu“ u neke bolje unije i saveze.
