Istaknuti argentinski borac za ljudska prava, humanist, pisac i pacifist, Adolfo Pérez Esquivel, poslao je otvoreno pismo američkom predsjedniku Baracku Obami po pitanju mogućeg napada na Siriju. Esquivel, koji je kao i Obama dobio Nobelovu nagradu za mir (1980.), pita se – kako Obama misli nastaviti “Kingov san” vojnom intervencijom protiv Sirije?
U svom žestokom pismu ističe kako SAD nemaju ni moralnu, legitimnu ni pravnu osnovu za napad na Siriju ili bilo koju drugu državu na svijetu.Esquivel se 2011. žestoko protivio napadu na Libiju te je kasnije kritizirao operaciju u kojoj je ubijen Bin Laden ističući kako su ga SAD odlučili ubiti, a ne suditi mu, jer su se bojali kako bi Bin Laden mogao otkriti “neugodne informacije” o pozadini napada na New York 11/9 2011. “Ovaj događaj je bio savršen povod za agresiju protiv Afganistana, Iraka i kasnije Libije”, rekao je te u jednom od svojih tekstova rekao kako su SAD “osovina zla”.
Adolfo Pérez Esquivel Baracku Obami, otvoreno pismo po pitanju Sirije:
“Poslušajte krikove naroda!
Situacija u Siriji je predmet ozbiljne preokupacije i još jednom SAD, preuzimajući ulogu svjetskog policajca, predlaže napad na Siriju u ime “Slobode” i “Ljudskih Prava”.
Vaš prethodnik George W. Bush, u svom mesijanskom ludilu, prizvao je religijski fundamentalizam za pokretanje mesijanskih ratova u Afganistanu i Iraku. Rekao je kako je razgovarao s Bogom te kako mu je Bog rekao da napadne Irak, rekao je kako mu je Bog poslao poruku da “izvozi slobodu” diljem svijeta.
Vi ste govorili, povodom 50. obljetnice smrti velečasnog Martina Luthera Kinga, također dobitnika Nobelove nagrade za mir, o tome kako treba kompletirati “San” kojeg je on ostavio na stolu, on koji je bio najznačajnija manifestacija borbe za ljudska prava protiv rasizma u prvoj demokraciji na svijetu koja je imala robove.
Martin Luther King bio je čovjek koji je dao svoj život za život, on je mučenik našeg doba. Ubili su ga nakon Marša na Washington jer je pozivao na građanski neposluh zbog imperijalističkog rata protiv naroda Vijetnama. Zar Vi zaista vjerujete u to kako vojna invazija drugog naroda može dovesti do realizacije Kingovog sna?
Naoružavanje pobunjenika kako bi se dovelo do autorizacije NATO intervencije nije ništa novo za Vašu zemlju i Vaše saveznike. Niti je novo da SAD predlaže invaziju na druge zemlje optužujući ih da posjeduju oružje za masovno uništenje, što se u slučaju Iraka pokazalo kao neistina.
Vaša zemlja podupirala je režim Saddama Husseina kada je upotrijebio kemijsko oružje protiv Kurda i protiv Iranske Revolucije, i tada nije bilo govora o sankcijama jer u to vrijeme su Saddam i Irak bili Vaši saveznici.
Ali sada predlažete napad na Siriju bez da uopće znate rezultate istrage koju provode Ujedinjeni Narodi uz autorizaciju sirijskih vlasti. Nema sumnje da je uporaba kemijskog oružja nemoralna i za svaku osudu, no Vaša vlada nema moralni autoritet opravdavati intervenciju.
Generalni tajnik Ujedinjenih Naroda, Ban Ki-moon, istaknuo je kako bi vojni napad na Siriju situaciju u toj zemlji još pogoršao.
Moja zemlja, Argentina, koja trenutačno predsjeda Vijećem Sigurnosti Ujedinjenih Naroda, javno je istaknula kako se protivi intervenciji na Siriju, odbijajući “sudjelovanje u novim smrtima”.
Papa Franjo također je pozvao svijet da se ujedini u pokretu za mir te je 7. rujna organizirao dan molitve i posta protiv rata.
Čak i Vaš povijesni saveznik, Ujedinjeno Kraljevstvo, odbilo je (barem za sada) sudjelovati u invaziji.
Vaša zemlja transformira “Arapsko Proljeće” u NATO pakao, pokrećete ratove na Bliskom Istoku i palež u orkestraciji međunarodnih korporacija. Invaziju koju predlažete dovesti će samo do još nasilja i još smrti, kao i do destabilizacije Sirije i cijele regije. S kojim ciljem? Lucidni analitičar, Robert Fisk, istaknuo je kako je pravi cilj Iran i odgađanje uspostave Palestinske države – nisu stotine mrtve djece razlog koji Vas vojno pokreće. U ovom trenutku kada je u Iranu demokratski izabrana umjerene vlada s kojom bi mogli krenuti u pregovore i rješenje aktualnih sukoba, politika koju Vi predlažete bi mogla biti suicidalna.
Siriji je potrebno političko, a ne vojno rješenje. Međunarodna zajednica trebala bi podržati one društvene organizacije koje promiču mir. Sirijski narod, kao i svaki drugi, ima pravo na samoodređenje i vlastito definiranje demokratskog procesa, a mi bismo im u tome trebali pomagati kada zatraže našu pomoć.
Obama, Vaša zemlja nema ni moralni autoritet, ni legitimitet, niti pravnu osnovu za napad na Siriju ili bilo koju drugu državu. Naročito ako uzmemo u obzir da ste ubili 220,000 ljudi u Japanu bacivši bombe masovnog uništenja.
Niti jedan zastupnik u američkom Kongresu ne može legitimizirati, ono što ne može imati legitimitet, niti ozakoniti ono što je protuzakonito. To je naročito točno ako uzmemo u obzir izjavu koju je prije nekoliko dana dao bivši američki predsjednik Jimmy Carter: “SAD nema funkcionalnu demokraciju”.
Vaše ilegalno prisluškivanje američkog naroda očito nije imalo utjecaja, jer anketa Reutersa pokazuje kako se 60% stanovnika protivi Vašem planu invazije (op.a. samo 9% podržava plan napada).
Zato ću Vas pitati ovo gospodine Obama, čije naredbe Vi slušate?
Vaša Vlada postala je opasnost za međunarodnu ravnotežu kao i za stanovnike SAD-a. Postali ste zemlja koja se ne može suzdržati od izvoza smrti kako biste sačuvali svoju moć i ekonomiju. No mi Vam se nećemo prestati opirati.
Bio sam u Iraku nakon američkog bombardiranja 90-ih, prije invazije koja je srušila Saddama. Vidio sam kako navodeća raketa pogađa konvoj izbjeglica, žena i djece. Vi ste ih nazvali “kolateralnim žrtvama”.
Narodi poručuju DOSTA! Dosta je ratova. Ljudskost poziva na Mir i pravo na život u slobodi. Narodi žele zasukati svoje mačeve i jedini način da se to postigne je razoružanje svijesti.
Gospodine Obama, nemojte zaboraviti kako ćemo žeti plodove koje sijemo. Svako ljudsko biće trebalo bi sijati humanost i mir, naročito oni koji imaju Nobelovu nagradu za mir. Nadam se da nećete “san o bratstvu” kojeg je imao Martin Luther King pretvoriti u noćnu moru za narode i ljudski rod.
Uz poštovanje, Mir i Dobro
Adolfo Pérez Esquivel”
