Naši životi su ispunjeni uputstvima svih vrsta, uključujući i ona kako pisati ovaj članak. Uputstva su uglavnom vrlo korisna. Među najčešćim danas su ona vizualna, koja upozoravaju vozače na dozvoljenu brzinu, u obliku znakova postavljenih uz autoceste. Takvi znakovi nam govore koliko brzo ili polako voziti, kojom stranom ceste, te kako stići na željeno odredište. Zbog brzine kretanja na kopnu, moguće je upitati nekoga ili čak zaustaviti vozilo u potrazi za željenim pravcem. Danas su životi ljudi i pravci putovanja složeniji, pa je potrebno puno više pomoći. Da bismo došli do određenog mjesta poželjna bi bila kako pisana uputstva tako i odgovarajuća karta, što nadopunjuje jedno drugo. Na otvorenom moru, s druge strane, mnogo je teže vidjeti putokaze, čak i pri sporom jedrenju ili potpunom mirovanju. Na moru je potrebno nešto drugo. Razvoj pomoćnih sredstava pri navigaciji na moru je trajao dugo vremena i još uvijek traje, sa razvojem novih tehnologija, kao što je Global Positioning System (GPS) – «Globalni sistem za pozicioniranje».
Do oko 1300. godine i početaka renesanse, kapetani brodova su se uveliko oslanjali na pamćenje, te eventualne lične zabilješke, trenirali razne vještine kako stići na odredište. Počevši od tog vremena, znanja koja su se akumulirala skupljana su u «portolane». Portolani su predstavljali osnovna uputstva kako preći put od jedne do druge luke. Također, iz ovog vremena potiče novi stil karata koji se temeljio na korištenju kompasa. Karta je mogla pratiti portolan, iako ne vizualno, te su zajedno predstavljali «portolan kartu». Ovakve karte su bivale sve detaljnije i preciznije, kako bi dodatne informacije bile dostavljane. Mape su se jako unaprijedile sa vremenom razvoja štampe, te su ispravke bile lakše usvajane, izostavljajući prethodne greške.
U 1584. godini Lucas Janszoon Waghenaer je objavio Die Spieghel der Zeevaeri u Holandiji. Djelo uključuje ne samo detaljna uputstva, nego i mnoge mape priobalnih područja. Ova knjiga je smatrana prvom koja je sadržavala kako karte tako i uputstva za plovidbu. Uskoro je bila dostupna na engleskom i mnogim drugim jezicima. Knjiga je bila vrlo popularna, često ponovno objavljivana, te se mnogo koristila dugo vremena. Više od 500 godina prije Waghenaera, 1520. godine, još jedan stručnjak je učinio istu stvar, ako ne i na detaljniji način. To je knjiga u odnosu na koju treba dodati još jedan list na lovorov vijenac slave već poznatog Osmanskog kartografa – Pîrî Reisa. Pîrî je postao poznat po svoje dvije karte svijeta i po njegovom portolanu – «Kitab-i-Bahriye». Postoji, međutim, posebna inovacija u okviru ovoga djela – Kitab-i Bahriye, čiju kreativnost, jos niko nije dovoljno osvijetlio. Pîrî -ove priobalne karte velikih razmjera ilustriraju ono što on objašnjava u svom tekstu, te daju dodatne podatke. Ova dva elementa idu zajedno. Waghenaer je svojim radom možda više osvijetlio priobalni profil, ali nijedan kartograf prije Pîrîa nije do te mjere razvio i predstavio ova dva elementa tako povezano – tekst i prateće neophodne karte.
U drugoj verziji iz 1526. u njegovom velikom Kitab-i Bahriye (knjiga o Pomorskim pitanjima), bilo je više od dvije stotine karata velikih razmjera. Da bi privukao pažnju sultana Suleymana Veličanstvenog (koji je vladao 1520.-1566.), Pîrî je uljepšao karte, te su one posebno iz tih razloga izgledale prekrasno. Ono što je za nas danas još važnije od toga, jeste da su one uključivale informacije o nekim historijskim i ličnim događajima. Glavna svrha ove knjige, međutim, bio je veliki broj opisanih smjerova sigurne plovidbe oko Egejskog, Jadranskog i Sredozemnom mora.
Tekst je bio vrlo praktičan i duboko ukorijenjen u stvarnosti. Važni detalji su posebno naglašavani. Tokom prethodna dva stoljeća, karte i portolan mape su pravljene s ciljem da olakšaju navigaciju na otvorenom moru Mediterana, Egejskog i Crnog mora, čak i za navigaciju uz istočnu obalu Atlantika. Većina mornara, međutim, nastavila je koristiti sigurnije staze duž obale i oko otoka. Pîrî Reis je svojim radom htio pomoci u i komercijalnim i u vojnim potrebama. U Kitab-i Bahriye ne postoje objašnjenja kako ploviti na otvorenom Sredozemnom moru niti od otoka do otoka, kao što ne postoje ni uputstva za plovidbu Crnim Morem, koje nije poznavao. Htio je da pomogne mornarima pri kratkim relacijama na Mediteranskom i Egejskom moru, oko jednog otoga ili pri plovidbi od nekoliko milja duž obale, te pri savladavanju poteškoća zbog vjetrova, morskih struja, određivanju dubine, klime, pronalasku pitke vode i dr. Kao što je objasnio u uvodu svog rada, mape velikih područja (portolan mape) ne mogu dati detalje koji su neophodni pri putovanju u blizini obale. Samo kroz opsežan tekst, sa dodatnim informacijama o detaljima sa mapa, prethodno postaje moguće. Najveći napor je uložio, sa inovacijom, u pomoć mornarima, sa direktnim povezivanjem karata i teksta koji se odnosi na taj dio. U sadašnjem vremenu, dok smo zasuti raznim lijepo izrađenim kartama, treba znati da je njihovom razumijevanju uveliko doprinio rad Piri Reisa, ono što prije njega niko nije učinio.
Pîrî Reis je bio nesvakidašnji kartograf izuzetnih sposobnosti. Objedinio je dva kartografska modela, kreirajući novi, efektivniji. Moglo bi se reci da je otvorio Osmansku školu kartografije, iako niko nije do te mjere slijedio njegov put. Njegove svjetske mape «pokopane» su na dvoru, a portolan kreiran za mornare, iako umnožen u više primjeraka (od strane admirala Gilberta i Sullivana), nikada nije otišao do mora. Njegovi radovi nisu bili ispravljani, čak ni kasnijim novim saznanjima, kako tekst, tako ni karte. Ova «nepromjenjivost» osmanskih karata, ima ogromnu vrijednost, čije značenje na ovom mjestu nećemo dalje istraživati. Generalno, historičari ne funkcioniraju dobro u nedostatku dokaza. Jedan od razloga za ovaj nedostatak jeste to što je Pîrî Reis, kada je kartografija u pitanju, do kraja vesterniziran i što su njegove karte isuviše različite od kartografije iz ostatka Osmanskog i islamskog Svijeta, te zbog toga teško shvatljive.
Zapadni kartografi, s druge strane, nikada nisu vidjeli njegovo djelo i upoznali se sa njegovim inovativnim spojem teksta i mapa. Tek sada, u 21. stoljeću, gotovo pet stotina godina nakon Pîrî Reisovog remek djela, možemo konstatovati veličanstveni novitet. Spajanjem teksta i karata u jedno, pokušao je pomoći mornarima sa sigurnim putevima do žaljene destinacije, usavršavanjem mapa pomorskih smjerova. Osmanlija, Pîrî Reis, je, zaista, veliko ime u historiji kartografije.
