Tri obdaništa odbila su primiti Ismaila, sve dok nisu došli u Predškolsku ustanovu za predškolski odgoj i obrazovanje Sindibad gdje Ismail boravi već godinu.
Početak je bio težak, u obdaništu je bio sa majkom, skrivao se ispod stola i nije htio da ga druga djeca vide. To je trajalo oko tri mjeseca nakon čega se njegovo ponašanje počinje mijenjati.
Tokom posjete reportera Patrije, Ismail se igrao s drugom djecom.
– Kako je vrijeme prolazilo tako se u Ismailu budila znatiželja, prvo je dolazio malo do vrata da proviri šta se dešava pa brzo pobjegne. Veoma teško je prihvatao da nema ruke, ali je vremenom naučio da kaže nemam ruke, tako sam se rodio – priča za Patriju odgajateljica Nisveta Kozlić.
Smajo, kako ga zovu njegovi prijatelj, svoje noge koristi za igru, a sa odgajateljicama radi na razvoju motorike, kako bi se pripremio za školu. Intelekt mu je sačuvan i znanje usvaja istom brzinom kao i njegovi prijatelji.
Iako postoje proteze, stručnjaci još nemaju jedinstven stav da li su potrebne Ismailu u ovoj dobi. Jedni smatraju da je prerano, te da bi ih trebao početi koristiti sa 12 godina. Cijena proteza je 15.000 KM, a obdanište je organiziralo akciju za prikupljanje sredstava.
– Najveći problem koji Ismail ima je odlazak u toalet, trenutno samo meni dopušta da idem sa njim. Proteze koje on nosi su jako teške, a ja kao pedagog mislim da bi sada trebao početi nositi te proteze kako bi se on što prije prilagodio njima – kaže odgajateljica Kozlić.
Uprava obdaništa “Sindibad” stalno sprema iznenađenja za malog Ismaila i čine sve kako bi mu olakšali život. Tako su organizirali posjetu dječaka iz Viteza koji također nema obje ruke, a posjetio ih je i atletičar Amel Tuka.
Kao znak podrške, i ostala djeca se pridruže Ismailu pa za svoje aktivnosti koriste samo noge te mu pomažu koliko to djeca mogu i znaju.
