Odmah na startu prvog mandata obećao je politiku ‘Zidanes y Pavones’, odnosno da će u klub dovoditi najveće fudbalske zvijezde i u kombinaciji sa igračima iz ‘La Fabrice’ načiniti tim ‘nepobjedivih’.
Obećano – ispunjeno. Figo, Zidane, Ronaldo, Beckham… Svake godine je dolazila bar jedna velika zvijezda. Real je postao nesavladivi stroj još prije dolaska posljednje dvojice. 2001. je bio prvak Španije, 2002. prvak Evrope, uz još jedan osvojeni španski superkup, te evropski superkup i Interkontinentalni kup.
Ipak, ‘galacticosi’ nisu dali ono što se od njih očekivalo, bar ne na terenu. No, bitnije je ono što se dešavalo iza scene. Naime, zahvaljujući novoj politici Real postaje svjetski brend. Bilježi se veliki finansijski uspjeh zahvaljujući iskorištavanju visokog marketinškog potencijala širom svijeta, posebno u Aziji. U sezoni 2005/06. dolaze do prvog mjesta najbogatijih klubova na svijetu po prihodima. Real je postao najveći klub na svijetu zahvaljujući slavi ‘galacticosa’ i prihodima koje su ostvarivali.
Međutim, izostao je rezultat na terenu. Perez je naređivao svim trenerima da isključivo dovode zvijezde, što je rezultiralo ograničenim uspjesima. Zvijezde se nisu birale na osnovu forme, već na osnovu njihovog potencijala van terena, koliko su zapravo marketinški isplativi. Izostao je interes u nadograđivanje defanzivnog dijela tima, jer Florentino nije želio finansirati velike plate za takve igrače.
Već svima je poznat primjer Claudea Makelelea, koji je napustio prijestolnicu Španije, jer su mu čelnici kluba odbili povećati relativno malu platu, iako se smatrao jednim od najboljih defanzivnih veznjaka. Svi znamo u kakvog fudbalera je izrastao u Chelseaju. Sličan slučaj desio se i sa Patrickom Vieirom, koji je 2004. pregovarao oko prelaska. Zbog toga su se dovodili igrači poput Woodgatea, Gravesena, Dioga i sličnih, koji se, blago rečeno, nisu snašli u Realu. Čak je i Sergio Ramos, koji je doveden u ljeto 2005., bio blizu neuspjeha, sve do odlaska Pereza u februaru 2006., kada je odstupio sa mjesta predsjednika.
Vratimo se u sadašnjost. Perez je od juna 2009. ponovo na staroj funkciji. I dalje se dovode marketinški isplativi igrači, ali uz ipak nešto pametniju politiku. Pellegrini i Mourinho bili su i prošli, dugo očekivane ‘Decime’ i dalje nije bilo.
U ljeto 2013. Perez dovodi starog lisca Carla Ancelottija, koji mu već u prvoj sezoni donosi željni trofej nakon što je predsjednik u četiri godine potrošio skoro 500 miliona eura.
Treba li reći kako su dolasci njegova tri najskuplja pojačanja finansirani preko bankarskih pozajmica, a i dalje je upitno ko je zapravo posredovao pri odobravanju kredita za kupovinu tih igrača, što predstavlja jedan od najvećih skandala u poslovanju španskih banki. O tome, možda, drugom prilikom.
Šta se dalje dešava? Iako je Ancelotti sastavio perfektan vezni red u vidu Xabija Alonsa, Luke Modrića i Angela di Marije, Perez je odlučio prodati Španca i Argentinca ovog ljeta, zbog, iako on to ne želi priznati, slabog marketinškog potencijala dva igrača.
Dovodi se nadolazeća velika zvijezda James Rodriguez (koji je od prodaje dresova već sada otplatio više od četvrtine vrijednosti njegovog transfera), kao i Toni Kroos, koji, objektivno, ne mogu na isti način zamijeniti Alonsa i Di Mariju, što znači kako Ancelotti mora graditi sve iznova, iako je uspio stvoriti savršeno izbalansiranu ekipu, koja se samo trebala nastaviti nadograđivati na prošlosezonskom uspjehu. Zašto mijenjati nešto takvo, nešto mnogo bolje od ‘galacticosa’? Da li je zaista potrebno odbaciti pobjedničku formulu radi jedne ili dvije nove zvijezde u ekipi?
Odgovor na ovo pitanje dobili smo prije više od deset godina. Real je postigao nevjerovatan marketinški uspjeh, ali po cijenu neuspjeha na terenu.
Da nije bilo Ramosovog gola u nadoknadi utakmice finala Lige prvaka, Ancelotti bi već odavno bio bivši trener. Sada ponovo kreće ispočetka, a ima tu nesreću da mora ostvarivati velike rezultate bez prava na vlastite odluke. Koliko je realno očekivati njegov ostanak ukoliko izostanu novi uspjesi u dogledno vrijeme?
Rano je još govoriti o prognozi za ovu ili naredne sezone, jer trenutna ekipa tek treba da se uigrava, ali znakovi ponavljanja izvorne ‘svemirske’ katastrofe su tu i svi ih mogu vidjeti. Samo ih Florentino Perez i dalje ignoriše.
