Zbog svoje iznimne osjetljivosti, dizajner Suzana Soares, je iskoristila pčele kao jedinstveni detektor za najranije otkrivanje raka pluća u čovjeka. Soaresin izum bi mogao potpuno promijeniti medicinu u brojnim aspektima, piše “Narodnamedicina“.
Jednostavna zootehnologija je za sada najnapredniji i najistančaniji detektor raka pluća. Sve to zahvaljujući malenim pametnim pčelama.
Jednostavna zootehnologija je za sada najnapredniji i najistančaniji detektor raka pluća. Sve to zahvaljujući malenim pametnim pčelama.
Portugalska dizajnerica i izumiteljica Suzana Soares je uspjela stvoriti jedinstvenu zootehnološku napravu koja u nekoliko minuta može otkriti je li netko obolio od raka pluća. Naime, Soares je već nekoliko godina promatrala znanstvenike koji su trenirali pčele za otkrivanje raznoraznih droga i mirisa. Nakon što je postala vrsni trener pčela, shvatila je da malene radilice ne samo da su pametne i istančanog njuha, već otkrivaju tragove kemikalija koje, za sada, mogu razaznati samo najsofisticiraniji aparati koji se još uvijek ne koriste u medicini već isključivo u skupim znanstvenim eksperimentima.
Ona je odlučila istrenirati pčele da prepoznaju miris stanica raka pluća. U samo deset minuta, uz pomoć takozvanog Pavlovljevog efekta (u ovom slučaju, poistovjećivanje mirisa s nagradom u obliku šećera i vode) Soaresine pčele su prepoznavale miris raka pluća upakiranih u samo nekoliko oboljelih stanica.
Nakon toga Soares je oblikovala jednostavne staklene naprave u kojima su pčele mogle bez ikakva problema pomirisati zrak iz ljudskog daha.
U slučaju da pčele otkriju miris raka pluća, one bi pokušavale ući u manju posudu smatrajući da slijedi ručak. Interes pčela za ljudski dah zapravo označava da je osoba oboljela od raka pluća.
Nevjerojatno je da pčele mogu namirisati bolesne stanice puno prije nego li se iste mogu markirati na najosjetljivijim testerima za rak pluća, točnije trenirane pčele Suzane Soares su za sada najnapredniji detektori raka pluća na svijetu.
Soares je napomenula kako pčele osim lagana treninga i iznimna njuha imaju još neke prednosti, naime, one cijeli život pamte što su naučile, a zbog svoje prirode i brojnosti ispadaju u najeftinije medicinske testere, te su 100% učinkovite.
Soaresova je napomenula da ne smijemo zaboraviti kako se medonosne pčele mogu trenirati za otkrivanje gotovo svih bolesti, a naročito onih koje su najučestalije u našoj populaciji, poput dijabetesa, tuberkuloze pa čak i raka grla, usta i drugih opakih bolesti disajnoga i probavnog sustava.
Pčela za vrijeme nagrađivanja šećerom i vodom, nakon što je prepoznala miris raka pluća.
Zbog nevjerojatnih sposobnosti medonosnih pčela, sve je više kompanija koje ih koriste za otkrivanje raznoraznih potencijalno opasnih kemikalija i spojeva, poput eksploziva.
Iako prosječna medonosna pčela živi mjesec i pol dana, zamislite koliko bi se ljudskih života moglo spasiti nakon samo deset minuta treninga uz malo šećera i vode?
Smatramo da je spoj prirode i medicine uvijek najbolje oružje protiv raznoraznih oboljenja i poremećaja, na žalost, naša medicina se do sada uvelike koncentrirala na farmakološke proizvode koji s prirodom imaju jako malo zajedničkoga, a patentirani lijekovi su uglavnom sintetizirani laboratorijski preparati koji donose veliku dobit, no ljudskoj rasi zapravo ne donose gotovo ništa dobroga. Najgroznije bolesti poput raka i leukemije, još uvijek su slabo ili nimalo izlječive, iako priroda nudi brojne lijekove koji su na žalost jeftini i nemaju mogućnost ostvarivanja patenta nad njima.
Soaresina ideja je neočekivano osvježenje nakon niza, uglavnom bolnih, opasnih I/ili traumatičnih detektora za rak, poput biopsije i mamografije. Nadamo se da će njen izum doprijeti do tržišta.
