Pogledaj pčelu, obrati pažnju na pouku koju izvlačimo posmatrajući je, gledajući na nju kao na znak. Obrati pažnju na njeno djelanje, postupke, koje sâma obavlja, bez ičije pomoći, kako proizvodi med i gradi sebi skladne kuće u planini; građevine koje spadaju u najpotpunije oblike na Zemlji, i najljepše. Kada na to obratiš pažnju, vidjet ćeš da ništa ne nedostaje a pčela sve obavlja bez upotrebe razuma (što je slučaj kod čovjeka) ili halata.
To je ukaz na tragove Allahovoga stvaranja, na nadahnuće i Objavu koje joj Uzvišeni upućuje, kao što veli:
“Gospodar tvoj objavljuje pčeli: ‘Planine uzmi za svoju kuću, i drveće i ono što grade (ljudi).
A potom jedi od svih plodova pa poslušno putevima Gospodara tvoga hodi.’ Iz utroba njihovih (pčela) izlazi napitak različitih boja. U njemu je lijek za ljude. U ovome su znakovi za narod koji razmišlja.”
(Kur’an, Pčela, ajet 68., 69.)
Obrati pažnju na poslušnost pčele, pokornost odredbi njenoga Gospodara – kao svoje stanište uzima jedno od tri mjesta: planine na hridima, drveće i kuće koje podižu ljudi. Osim ovih, nikada nećeš vidjeti pčelu da živi na nekome drugom mjestu.
Osmotri, pčele najviše žive u planinama, mjestu koje je najprije spomenuto u Kur’anu. Potom u drvećima a onda u nastambama ljudi.
Najprostranija staništa pčela jesu planine i drveća u kojima proizvode velike količine meda. Pogledaj, kako je samo vidljiva ljepota u njenome postupanju. Prvo uzima određeno stanište. Potom, kada se ustali na njemu, izlazi kako bi otišla na ispašu. Na ispaši jede od plodova i vraća se kući jer je tako odredio njen Gospodar – prvo da uzme stanište, potom da jede od plodova a onda da poslušno hodi putima svoga Gospodara.
Jedno od najvećih čuda vezanih za pčelu jeste postojanje predvodnice svih pčela – matice. Ona ne leti, ne kreće se, ništa ne radi i ne odlazi na ispašu. Matica ima obavezu samo naređivati ono što je dobro a sprečavati zlo. Njen (doprinos) ispaši jeste korist koju imaju druge pčele od nje.
Pored toga, zanimljivo je da se sve odjednom vraćaju u košnicu. Ipak, niti jedna jedina pčela ne smeta drugoj, ne postoji gužva, zbrka, već svaka zastaje pred košnicom i pazi i na onu pčelu koja je ispred nje ali i na onu koja se nalazi iza nje. Njima upravlja matica, baš kao što kralj upravlja svojom vojskom. Ovakvom organizacijom, svaka pčela ima korist od općega ustroja.
Pogledaš li u pčelu, njeno tijelo, vidjet ćeš da je ona jedno od najslabijih Božijih stvorenja.
Također, zanimljivo je i da pčele ne mogu imati dvije matice (dva vladara). Ukoliko se nađu u jednoj košnici dva vladara, njihove vojske (pčele) ubiju jednoga od njih (jednu maticu) tako da u košnici ostane samo jedan kralj uz koga svi pristaju, nema međusobnoga ratovanja niti ometanja, i dalje ostaju kao jedno – jedna ruka i jedna vojska.
