Na Pantovčaku se detaljno razrađuju svi mogući scenariji, među njima i onaj da predsjednica do Božića održi još tri kruga konsultacija i – ako se potvrdi da je dogovor o budućoj Vladi nemoguć, odnosno ako Most bude ustrajao na priči o zajedničkoj reformskoj Vladi SDP-a i HDZ-a, a dvije velike stranke uporno budu odbijale takav koncept – netom nakon Nove godine imenuje tehničku Vladu i raspiše nove izbore.
Ova opcija uopće ne uključuje davanje mandata Tomislavu Karamarku ili Zoranu Milanoviću, ako nijedan od njih ne prikupi potrebnih 76 potpisa. Milanović ih trenutno ima 66, Karamarko računa na 63 zastupnika. Ako bi jednome od njih dala mandat, Kolinda Grabar-Kitarović prekoračila bi svoje Ustavom propisane ovlasti i ušla u sivu zonu u kojoj bi postala laka meta za kritike zbog neustavnog ponašanja, a u nekom drastičnom kasnijem raspletu možda čak i udarila temelje za vlastiti opoziv.
Ustav, kao što je poznato, definira da predsjednica Republike mandat da onoj osobi koja je, nakon obavljenih konsultacija, uvjeri da ima većinu svih zastupnika u Saboru. Predsjednica Republike netom nakon izbora nije željela dati mandat Tomislavu Karamarku, čiji je HDZ relativni pobjednik izbora, kako bi izbjegla optužbe da favorizira svoju bivšu stranku protivno Ustavu.
Ono što Ustav precizno ne definira je upravo ova situacija: da nijedan od aktera ne prikupi dovoljan broj zastupničkih potpisa. Raspisivanje izbora u tom bi slučaju bilo najbliže duhu Ustava.