maduddin es-Saftavi je 2000. godine kupio lutku kojom je želio obradovati dvogodišnju kćerku Saru. No, ovog Palestinca pratila je takva sudbina da je kćerku uspio obradovati tek sa njenih 20 godina, piše Anadolu Agency (AA).
Priča o lutki koja je nazvana “Mimi” počela je prije 18 godina, kada ju je Saftavi kupio tokom boravka u Dubaiju želeći obradovati svoju dvogodišnju kćerku. Međutim, po povratku iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Gazu uhapsile su ga izraelske snage, pa je tako i njegova namjera da obraduje kćerku odgođena. Oslobođen je u decembru 2018. godine, a lutku je kćerki u ruke uspio predati tek kada je Sara imala 20 godina.
Saftavi je prije hapšenja bio uposlenik u Palestinskom ministarsvu za vakufe, te nezavisni član Palestinskog nacionalnog vijeća. Optužen je i zatvoren zbog tvrdnji da je djelovao protiv okupacionih vlasti.
U razgovoru s novinarom AA govorio je o onome što ga je zadesilo u posljednje dvije decenije.
– Borba sa samoćom u zatvoru –
“Od prvih dana mog hapšenja tražio sam da lutka koju sam kupio za svoju kćerku ostane kod mene. Razgovarajući s njom, borio sam se s samoćom. Kako su godine prolazile, primijetio sam da mi zbog te lutke kćerka sve više nedostaje i otežava mi da zatvorim ranu na svom srcu. Tako sam tražio da se ta lutka ostavi u odjel gdje se drže privatne stvari zatvorenika”, ispričao Saftavi.
Ipak, Saftavijeva priča ne odnosi samo na lutku koju je čuvao za svoju kćerku.
Navodi kako su palestinski zatvorenici u izraelskim zatvorima izloženi vrlo ozbiljnom psiho-fizičkom zlostavljanju, konstantnom premlaćivanju. Istakao je kako su zatvorski čuvari i njemu samom sa nekoliko metara pucali u nogu iz vatrenog oružja.
“Izrael se prema zatvorenicima ponaša kao prema vlastitoj robi. Nastoje kod zatvorenika da usade strah i shvatanje da su oni u stanju u svakom momentu da unište njihov život”, kazao je Saftavi.
Na pitanje kako se osjećao nakon što je pušten na slobodu, odgovorio je:
“Cijelo moje tijelo obuzela je sreća. Iako sam u zatvoru proveo punih 18 godina, danas su mi moja porodica i moja domovina raširili ruke i čekaju me.”
Kćerka Sara ističe da iako nije znala za priču o poklonu koji joj je otac kupio prije 18 godina. Kazala je kako je danas, kada je preuzela lutku, sretna i svjesna koliko je njen otac voli.
– Briga za ocem –
Lutka “Mimi” je nekoliko dana prije Saftavijevog oslobađanja poslana njegovoj kući, zajedno sa ostalim stvarima.
“Bila sam izgubila nadu da će moj otac jednog dana izaći iz zatvora. Kada mi je majka dala lutku, shvatila sam da je taj dan blizu. Počela sam plakati kada sam je uzela u ruke. Bila sam tužna što sam toliko dugo bila odvojena od oca, ali i sretna jer su ti dani sada iza nas. Sada ću započeti jedan novi život u krilu svoga oca”, kazala je Sara.
Saftavijeva supruga Sadiye al-Hurani (49) kazala je također kao je period posljednjih 18 godina bio veoma težak bez muža.
“Kada je moj muž uhapšen bila sam trudna s našom kćerkom Lin. Imamo petoro djece. Moja porodica je u Siriji, a muž je sve u mom životu. Njegov boravak u zatvoru teško je pao i meni ali isto tako i djeci”, kazala je Hurani.
Dodala je kako s početka nije imala nikakve informacije o tome šta je s njenim mužem, a odobrenje da ga prvi put posjeti dobila je tek nakon 13 godina provedenih u zatvoru.
“Dan prije prvog susreta s mužem nakon njegovog hapšenja nisam mogla spavati, brojala sam svaku minutu. Nisam jednostavno vjerovala da ću ga vidjeti. Bojala sam se da bi izraelske vlasti u posljednjem momentu mogle otkazati susret. Kada sam ušla u prostoriju i vidjela ga, nesvjesno sam kazala: ‘Da, eno ga, to je on’”, ispričala je Hurani, dodavši kako je također bila veoma sretna kada je njen muž oslobođen.
