Muhamed Filipović je gostujući u sarajevskom studiju srbijanske televizije N1 izrekao paklene izjave u kojima je Bošnjake optužio za početak rata! Filipović je prepričavao događaje iz devedesetih kada je, navodno, otišao na pregovore sa Slobodanom Miloševićem s ciljem izbjegavanja rata u BiH. Tada je, kako kaže Muhamed, pao dogovor sa Slobodanom o teritorijalnom integritetu BiH. Dodao je kako je lider Srba pristao i da Bošnjaci budu na čelu države i armijske oblasti u BiH.
Nakon toga, nastavlja akademik, neko iz SDA je telefonirao i odbio svaki dogovor sa Srbima. Da nije bilo tog misterioznog pozivatelja, po Filipoviću, mogao je biti izbjegnut rat u BiH. Nije jasno kome je upućen poziv i kako je taj neko ko je pozvao srpsku stranu imao legitimitet da opozove dogovore koje su Filipović i Adil Zulfikarpašić postigli sa Miloševićem. Filipović je u ovoj izjavi nekoliko puta spomenuo Izetbegovića sugerirajući da je on stajao iza osobe koja je jednim telefonskim pozivom, navodno, iziritirala velikosrbe da krenu u agresijski pohod na BiH.
Poštujući akademski autoritet i godine akademika Filipovića, ipak se mora reći da su ovakve izmišljotine nedopustive. Jer, nemoguće je reći da Bošnjaci nisu bili za mir; nemoguće je zaobići činjenicu da je Milošević ratovao u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. S prvim čovjekom Srbije se nigdje nije mogao izbjeći rat, a pogotovo nekakvim dogovorom koji zavisi od jednog poziva. Ovo prekopavanje činjenica, tvrdnje da je mir zavisio od Bošnjaka, što hoće reći da je rat njihov izbor, nisu ništa drugo do velikosrpske teze. Podsjećamo, Filipović je 2014. rekao da se RS ne smije nazivati ‘genocidnom’ ukoliko želimo graditi budućnost.
Muhameda ne opravdava ni gubitnički bijes koji traje decenijama, od kada su narod, a kasnije i prvaci u Bošnjaka, umjesto njega za svog lidera izabrali Aliju Izetbegovića. Taj bijes ga tjera da svoj život posvećuje posthumnoj osveti nad Izetbegovićem. Upravo zbog toga, on sam sebe prokazuje kao nezrelog intelektualca, nedostojnog ozbiljnijih povijesnih zadataka kao što je vođenje države u vremenu kasapina Miloševića i Tuđmana. Takvo njegovo osvetničko-dječije djelovanje pokazuje zašto je dobro da nikada nije bio bitan faktor u Bošnjaka.
