Bilješke koje su čuvane u najvećoj tajnosti otkrivaju šta je nekadašnja prva dama proživljavala od trenutka kad joj je rečeno da Tito umire do časa kad su je izbacili iz rezidencije.
Novinarka hrvatskog lista istražujući zamršenu sudbinu velike materijalne zaostavštine Josipa Broza Tita, koja je još 1984. proglašena državnom tajnom, tako da se do danas ne zna ni kolika joj je vrijednost ni kome zakonski pripada, dobila je uvid u intimne bilješke njegove udovice Jovanke nastale tri godine pošto je jugoslavenski predsjednik umro.
Dosad neviđene, čuvane u najvećoj tajnosti, one otkrivaju šta je nekadašnja prva dama proživljavala od trenutka kad joj je rečeno da Tito umire do časa kad su je brutalno izbacili iz rezidencije kao i šta se dogodilo s brojnim dragocjenostima predsjedničkoga para.
“Čula sam od jedne ratne drugarice da je Tito napisao testament i dao da se umnoži u osam primjeraka. Predao ga je drugu Kosti Nađu (generalu armije) kada je bio u Igalu zbog neke konferencije SUBNOR-a, koja se tamo održavala. U tom dokumentu je Tito, između ostalog, odredio da ja lično vodim računa o svim stvarima koje poslije njega budu ostale, jer ću ja to najbolje znati, umjeti i htjeti. Čula sam isto tako da je poslije toga došao Stane Dolanc (šef jugoslovenske tajne policije i član Predsjedništva SFRJ) kod Nađa i zaprijetio mu da slučajno ne izađe sa tim dokumentom, jer će se gadno provesti. Poznavajući Tita toliko godina, živjeći sa njim više od 35 godina, imajući u vidu naš brak i naše odnose sve do ovog strašnog i ponižavajućeg kraja, uvjerena sam da je Tito i ostavio takav testament. Isto tako znajući Dolanca i njegovu ulogu u svim našim – i Titovim i mojim – mukama zadnjih godina, sklona sam da povjerujem i da je prijetio Nađu..”
Ovako je u junu 1983. godine pisala Jovanka Broz povjerljivoj osobi čiji identitet su novinari sakrili, radi njene bezbjednosti. Jovanka je molila za pomoć da se poslije trogodišnje agonije na dnevni red stavi pitanje njene egzistencije i naslijedstva. Ne samo da se problem naslijedstva Brozovih u 33 godine nije pomakao sa mrtve tačke nego je sasvim opravdan strah Titovih naslijednika da neće doživjeti satisfakciju jer je većina Titove vrijedne imovine pokradena i nepovratno izgubljena.
Ili, kako to tvrdi, Titov unuk Joška Broz, sin Žarka Broza, poslije nebrojenih posjeta državnih komisija, u Užičkoj 15, nakon Titove smrti ostao je samo – krš i lom. U posljednje 33 godine popisi Titove imovine misteriozno su nestajali, baš kao i stvari i predmeti sa njega. Jovanka je uporno odbijala da potpiše dokumente o Titovoj imovini i svom naslijedstvu. Nije htjela da ih potpiše zato što ih je smatrala nepotpunim, ili zato što su je tjerali da se odrekne imovine. Odnosno, kako je zapisala, “nema stvari koje bi trebalo da budu u tim spiskovima. Oni meni uvijek zadrže 5-10 stvari. Obično, ne uvijek, to su stvari veće vrijednosti. Ili niko ne zna gdje je to što ja tražim ili je opet neka njihova komisija zaključila da to uđe u muzejsku zbirku ili da su to kustosi rasporedili u prostorije dostupne publici”.
Testament sa početka teksta nikada nije pronađen, a Tito je preminuo formalno bez njega. Kao predsjednik Jugoslavije u svojim govorima je govorio kako će sve što ima ostaviti državi.
“Da je Tito kad su mu amputirali nogu rekao – sve moje ostaje državi, to bi vrijedelo. Međutim, Partija nije imala nikakvih dokaza za to. To što je Tito pričao dok je bio u punoj snazi, se ne računa kao testament 15 godina poslije. I danas ima živih ljud koji bi mogli da svjedoče da je Tito govorio da su slike njegove, nije Tito bio nimalo naivan”, izjavio je Toma Fila, bivši advokat Jovanke Broz.
