To se ponavlja mnogo puta. Ako orao ulovi svaki put granu, ženka bira izbor.
Kad se oko ženke okupe orlovi ona baci tu granu i gleda. Orao pokupi tu granu u zraku prije nego padne na zemlju, zatim je nježno predaje ženki iz kljuna u kljun.
Orlica uzima granu i ponovno je baca, mužjak je ponovo uhvati i donosi do nje, a ona je opet baca
Isto će ponovit će više puta dok se uvjeri da je on onaj pravi. Orla koji uhvati grančicu odabire za parenje i oni se spajaju. Zašto je bacala grančicu kasnije će postati jasno.
Zatim odlaze na visoku liticu, prave tvrdo gnijezdo od jakog pruća. Zatim kljunom iz vlastitog tijela trgaju perje i paperje i gnijezdo učine mekim i toplim. U takvom mekom i toplom gnijezdu orlica polaže jaja, zatim se iz njih izlegu orlići.
Kad se pojave orlići (a oni dolaze na svijet goli i nemoćni), roditelji ih pokrivaju svojim tijelima sve dok ne ojačaju. Krilima ih zaklanjaju od kiše i jakog sunca, donose im vodu i hranu. Orlići rastu, počinje da im raste perje, krila i rep.
Kad orlići ojačaju mužjak i ženka, otac i majka, pripreme im prvo iskušenje.
Tata orao sjeda na kraj gnijezda i počinje udarati krilima po njemu: maše, udara i trese po gnijezdo.
Zbog čega? Kako bi izbacio sve perje i paperje, tako da ostane samo kruto gnijezdo od pruća, kojeg su na samom početku savili i napravili.
Orlići sjede u tom rastresenom gnijezdu, neudobno im je, teško i ne shvaćaju što se događa: mama i tata su bili tako nježni i brižni, čemu sad ova promjena!?
Orlica jede ribu, orlići gledaju
Orlica za to vrijeme odleti, vraća se s ribom u kljunu sjeda na liticu pet metara od gnijezda da je orlići mogu vidjeti i počinje polako jesti ribu. Orlići sjede u gnijezdu gladni su krešte i ne shvaćaju što se događa.
Ranije je sve bilo drugačije. Mama i tata su ih hranili i pojili, a sada je nestalo te ljubavi: gnijezdo je postalo čvrsto, nema perja i paperja, roditelji jedu ribu, a njima ne daju.
Što im je raditi? Ako hoće jesti moraju izaći iz gnijezda.
Orlići počinju praviti pokrete koje nikada ranije nisu radili. Počinju izlaziti iz gnijezda. Ne bi to radili da su ih roditelji nastavili maziti i brinuti se o njima .
Gnijezdo se nalazi na strmoj litici. Padaju, nespretni su, još uvijek ništa ne umiju, ništa ne znaju.
Orlići dolaze do ivice gnijezda, mašu po njemu, a zatim lete u ponor. A onda tata orao (onaj koji je već hvatao grančice) strmoglavo leti nadolje i hvata svojim leđima orlića prije nego se razbije o liticu, donese do neudobnog gnijezda. I opet: orlići padaju, a otac ih hvata.
Kod orlova nijedan orlić se nije razbio.
I onda, u nekom trenutku pada, orlić počinje praviti pokrete koje nikada ranije nije činio: širi na vjetru svoja krila, ulazi u zračni tok i počinje letjeti. Tako orlovi uče svoje orliće.
Čim orlić počne letjeti sam, roditelji ga uzimaju sa sobom i pokazuju mjesta na kojima se nalazi riba. Više im je ne donose u kljun.
Ovo je vrlo dobar primjer kako treba duhovno i fizički odgajati potomstvo. Koliko je važno da ih pretjerano ne držimo u toplom gnijezdu! Koliko je važno je da ih pretjerano ne hranimo ribom, ako je oni sami mogu loviti!
Ali i s kolikom brigom ih treba učiti da lete, posvećujući tome svu svoju snagu, svoje vrijeme, mudrost i vještinu!
Nije čudno što ženka bira mužjaka bacajući grančicu. Ona ne želi da joj se djeca razbiju. Birajući nemarnog oca bez provjere, ne može računati na potomstvo.
