On je policajac kojem je tadašnje hapšenje Željka Ražnatovića Arkana, kasnije će se ispostaviti brutalnog zločinca, promijenilo život. A kako se sve desilo, ispričao je nama.
Kriminalac i švercer
– Ništa, obična noć. Zaustavljali smo svako vozilo, rutinska kontrola. Ali to je valjda sudbina, šta li. Zaustavili smo neki terenac, bio je poseban, imao je zaštitne šipke i mreže sa svih strana, ali svejedno ne bih obraćao pažnju da se nije dogodilo to što se dogodilo – priča Šerbula.
Nakon kontrole pustili su ga da prođe i očekivali da će nastaviti prema Zagrebu. Ali…
– Skrenuo je prema selu Hrtić, a mi smo krenuli za njim, onako pristojna udaljenost. Morao sam pozvati podršku, još dvije patrole. Ja sam prišao skroz blizu i blokirao mu put, nakon čega je iz terenca izašao Arkan. Nisam to znao u tim momentima – prisjeća se Šerbula.
Okruživši ga sa svih strana, Arkan nije ni pokušao ništa uraditi iako su iz automobila dobacivali da puca.
– Imao je on dva pištolja ispod pazuha. To sam onako vidio. Pružio je ruke, znate kako se kriminalac predaje policajcu kada treba ovaj da mu stavlja lisice. Sa mnom je bio kolega, on je to učinio, stavio mu lisice – kaže naš sagovornik.
Nije to bio ni običan terenac, ni obični ljudi. Land Rover je bio krcat oružjem, automatske puške, bombe… U policijskoj stanici je spoznao da se radi o Arkanu, kojeg je do tada znao kao kriminalca i švercera.
– Ali sam poslije doznao da je on puno veća zvijer nego što sam ja tada mislio – dodaje Šerbula.
Arkan i društvo našli su se u Zagrebu. Uslijedilo je suđenje pa zatvor.
Nakon hapšenja Arkana, Milanu nije baš bilo ugodno u Dvoru. Mnogi Srbi kao da su ga proganjali.
Mnogi zamjerili
Kad je vidio kako se neki ponašaju, znao je da mu u Dvoru ne može biti dobro. Lagano je postajao neprijatelj u svome gradu.
– Za jedne sam bio ustaša, za druge izdajnik, a za treće ko zna šta. Ja sam samo radio svoj posao. Sve je teže bilo raditi. Našim gradićem Dvorom šetali su mnogi koji su mi zamjerili što sam uhitio Arkana – kaže na kraju Šerbula.
Morao u Knin na razgovor
O hapšenju koje su mu kasnije smjestili, nije mogao govoriti. Postoji zapis da su jednog prijepodneva pred kućom Milana Šerbule stigli naoružani muškarci. Ugurali su ga u automobil i povezli. Nakon nekoliko kilometara su mu vezali oči i ruke na leđa.
Trajala je ta vožnja dugo. Na jednome mjestu su se zaustavili i izašli.
Već se pozdravio sa životom i očekivao je svakoga trenutka rafal. Jedva je stajao na nogama, ali čvrsto je stisnuo šake i podigao glavu prema nebu. Odmotao mu se film cijelog života i zaustavio se na porodici. Ipak, rafala nije bilo. Konačno su, negdje pred noć, stigli u Knin i odvezli ga u prostorije bivše Psihijatrije, koje su tada koristili kao zatvor.
Ostaju sjećanja
Šerbula danas sa suprugom živi u Dvoru u Sisačko-moslavačkoj županiji u Hrvatskoj. Uživa u vrtlarskim radovima. Kaže, ne zamara se prošlošću.
– Vrijeme učini da se dobar dio toga zaboravi, ali ostanu sjećanja na prošla vremena – ističe Milan.
