Po priči koja stiče sve veću medijsku pažnju i do sada je već obrađena u mnogim knjigama, dokumentarcima, a po njoj je čak snimljen i film, u IX vijeku jedna žena je zaista sjedela na papskom prijestolu, a Katolička crkva ovaj podatak pokušava da sakrije po svaku cijenu.
Naime, priča se vrti oko izvjesnog Johanesa Anglikusa, koji je u Rimu sredinom IX vijeka uživao ogromno poštovanje jer je posjedovao izuzetno klasično obrazovanje i upravo je na njega pao izbor poslije smrti tadašnjeg pape i ovaj čovjek je sjeo na papski prijesto kao novi nasljednik svetog Petra pod imenom Jovan VII.
Stvar ne bi bila nimalo čudna da Johanes nije krio nevjerovatnu tajnu – on je u stvari bio ona i kasnije je nazvan papisa Jovana. Vrhunac bizarnosti u priči desio se nekoliko godina kasnije, kada je papisa Jovana predvodila crkvenu litiju od Vatikana do Laterana.
U jednom momentu, masa vjernika je opkolila njenog konja koji se propeo, zbog čega su započele porođajne kontrakcije i Jovana je, na zaprepašćenje mase, rodila muško dijete!
Porodila se baš tu, na ulici i tako otkrila svoju dobro čuvanu tajnu. Bijesna rulja je kasnije tog dana papisu vezala za konja, provela je ulicama Rima kako bi je svi vidjeli, a kasnije i kamenovala do smrti.
Vjeruje se da je sahranjena na onom mjestu gde se i desio porođaj, a upravo je to lokacija koju danas posjećuju oni koji vjeruju u njeno postojanje i mučeničku smrt.
Priča o papisi Jovani je prvi put zapisana u XII vijeku i tada je bila činjenica u koju su svi vjerovali. Međutim, mnogi se i dan-danas pitaju zašto svaki novoizabrani papa, prije no što dobije ključeve Svetog Petra, prolazi test “sella stercoraria” (stolica za nuždu).
Naime, jedan od đakona utvrđuje, uvidom u genitalije, spol pape. Ako odgovori “Mas nobis nominus est” (nominovani je muškarac), bijeli dim može označiti izbor novog pape.
Ovaj test, mnogi vjeruju, uveden je nakon toga što je žena dospjela do papskog trona.
Danas, najveći poznavaoci papske historije negiraju mogućnost njenog postojanja i čitavu stvar pripisuju folkloru i narodnim legendama koje vrlo često nimalo ne odgovaraju istini. Ipak, izvjesna sumnja postoji, jer poštovaoci njenog lika postavljaju pitanja koja negiraju ovaj stav i ubijeđeni su da Vatikan na svaki način pokušava da izbriše sve o njoj.
Tako, oni se pitaju zašto su svi i nekoliko vijekova poslije smrti papise Jovane čvrsto vjerovali u njeno postojanje i da li je to razlog zašto je papa Jovan XX promijenio ime u Jovan XXI?
Takođe, pitaju zašto se njen lik nalazi u brojnim crkvenim knjigama, a kip čak i u nekim crkvama? Dilemu posebno izaziva postojanje kapelice u ulici Jovaninog stradanja u kojoj neko redovno ostavlja cvijeće, kao i to da se najstarija rimska ulična ikona Bogorodice sa Hristom nalazi baš na raskrsnici nedaleko od mjesta na kome je papisa navodno sahranjena i da li je simbolika slike slučajna?
Konačno, oni pitaju i za razlog čudne odluke da pape nikada ne predvode litiju onim putem kojim je Jovana išla?
Odgovora na ova pitanja i dalje nema, što samo pojačava mističnost nevjerovatne priče o papisi Jovani, jedinoj ženi koja je sjedila na papskom tronu.
