Na samom vrhu talijanske čizme, u regiji Kalabrija, ima jedna stara legenda. Ona priča o tri španska viteza, Ossu, Mastrossu and Carcagnossu koji su osvetili svoju silovanu sestru pa pobjegli s rodne grude kako bi izbjegli kaznu. Osso je pristao u Siciliji gdje je zamolio pomoć Svetog Jurja i osnovao Cosa Nostru. Mastrosso je pristao u Napulju gdje je zamolio zagovor Djevice Marije i osnovao Camorru. Carcagnosso je stigao u Kalabriju i tamo “uz pomoć” arkanđela Mihaela osnovao ’Ndranghetu.
Kao što su mnogi sigurno shvatili, legenda o hrabrim vitezovima zapravo je priča koju priprosti kriminalci i njihovi saradnici pričaju da bi romantizirali nastanak tri notorne talijanske kriminalne organizacije, poznate pod zajedničkim nazivom mafija, piše Jutarnji.
Od njih je najpoznatija Cosa Nostra, ovjekovječena mnogo puta u književnosti i filmskoj industriji (sjetimo se Kuma), ali koja danas nije ni blizu svojoj nekadašnjoj “slavi”. Iz krvavog sukoba s talijanskom državom koji je tokom 80-ih i početkom 90-ih godina vodio zloglasni boss Salvatore ‘Toto’ Riina, Cosa Nostra je izvukla deblji kraj, pogotovo nakon što su razjarili javnost i organe vlasti besramnim ubistvima sudaca i tužitelja te nizom bombaških napada po cijeloj Italiji. Iako i dalje moćna, naročito na Siciliji, hijerarhijski organizirana Cosa Nostra danas se smatra manje opasnom i utjecajnom nego li Camorra i ’’Ndrangheta.
Njihove kriminalne kolege iz Camorre znatno su uspješniji. Zapravo skup mnoštva horizontalno organiziranih klanova, Camorra je proždrla Napulj te uz Vezuv i Maradonu postala jednom od najčešćih asocijacija vezanih uz grad. U izvrsnoj knjizi Gommora njihov ustroj i modus operandi opisao je novinar i književnik Roberto Saviano (kasnije su po tome predlošku snimljeni istoimeni film i serija, koja je upravo završila drugu sezonu) koji je zahvaljujući svojem uratku živi pod konstantnom prismotrom policije. Ilegalno carstvo Camorre proširilo se i daleko van granica Napulja, a najveći problem vlastima predstavlja činjenica da ubijenog ili uhapšenog bossa odmah zamjeni jedan ili nekolicina drugih, u pravilu okrutnijih od prethodnika.
Dugo u sjeni Cosa Nostre i Camorre, u Kalabriji je svoje pipke širila ‘Ndrangheta. Ovaj naziv prvi put se spominje krajem 19. stoljeća da bi se opisala tajna i hijerarhijski organizirana društva razbojnika koje je vezalo načelo omerte – zavjeta šutnje njihovih članova koji ne bi ni pisnuli o organizaciji pred policijom ili sudom. Do početka 1970-ih, aktivnosti klanova ‘Ndranghete u Italiji su bile ograničene na Kalabriju, a njihova zarada se temeljila uglavnom na iznudi švercu.
Preko šverca cigareta ubrzo su se povezali s Cosa Nostrom i Camorrom, a ponukani akcijama Crvenih brigada počeli su otimati bogataše i zarađivati na otkupninama koje bi njihove porodice odmah platile. Ako bi se ko i nećkao, poput naftnog magnata Johna Paula Gettyja, čijeg su unuka Johna Paula Gettya III. oteli 1973., mafijaši bi obitelji poslali odrezani dio tijela otetog/e da malo ubrzaju transakciju, poput uha spomenutog unuka (Getty je pušten nakon što je njegova porodica platila 3 miliona dolara).
Nakon dva krvava interna rata u kojima je poginulo skoro 1000 osoba, klanovi ‘Ndranghete su početkom devedesetih napokon osnovali krovno tijelo nadležno za rješavanje sukoba, najvjerovatnije na sugestiju članova Cosa Nostre koji su veći imali svoju “Komisiju”. Poznato pod nazivom La Provincia, ovo tijelo je neka vrsta mafijaškog upravnog odbora u kojem sjede najmoćniji članovi ‘Ndranghete koji osim rješavanja sukoba odlučuju i o najvažnijim pitanjima vezanim uz organizaciju. Njihovi se članovi sastaju i biraju u gradiću San Luca u koji dolaze svakog septembra pod okriljem hodočašća u svetište Santa Maria di Polsi.
Nakon osnivanja La Provincie ilegalni poslovi ‘Ndranghete su procvjetali, najviše zahvaljujući švercu kokaina – dok su Camorra i Cosa Nostra bili koncentrirani na heroin, klanovi kalabrijske mafije bacili su se na ono što je preostalo. Na njihovu sreću, kokain je uskoro postao znatno popularnija i raširenija droga od heroina, a veze koje su uspostavili s kolumbijskim narko kartelima omogućile su im da uvoze i preprodaju desetke tona “bijelog”.
Snaga i bogatstvo ‘Ndranghete toliko su narasli da su krajem 90-ih godina već postali najmoćnija od triju talijanskih mafija, a tu poziciju prema mnogim istraživanjima još nisu napustili. Prema dokumentima američkih diplomata koje je 2011. godine objavio Wikileaks, Kalabrija je zapravo “propala država unutar države” u kojoj ‘Ndrangheta ima stvarnu vlast, a udio njihovih “poslova” u talijanskom BDP-u procijenjen je na 3 % ili 60 milijardi dolara!
Dvije godine kasnije talijansko ministarstvo odbrane naručilo je istraživanje o utjecaju kriminalnih skupina od sveučilišta Cattolica del Sacro Cuore u Milanu, a oni su zaključili da su moć i utjecaj ‘Ndranghete u najmanju ruku jednaki onoj Camorre, a duplo veći od Cosa Nostre.
Dva su glavna razloga zašto je organizacija toliko snažna. Prvo, skoro svi članovi klanova/porodica ‘Ndranghete (kojih ima stotinjak samo u Kalabriji) su porodično povezani i za razliku od članova Camorre i Costa Nostre vrlo rijetko otkrivaju policiji detalje svojih operacija ili imena drugih članova porodice. Na nekoliko hiljada pokajnika iz Camorre i Costa Nostre u zadnjim desetljećima dolazi jedva stotinjak članova ‘Ndranghete, među kojima tek nekolicina više pozicioniranih.
Drugi je razlog globalizacija. ‘Ndrangheta se tokom 20. stoljeća proširila doslovno po cijelom svijetu, a jake porodice nalaze se od Njemačke, Belgije i Francuske, preko Kanade i Australije pa sve do Južnoafričke Republike. Gotovo da nema mjesta na globusu na kojem organizacija nije uključena u neki ilegalni posao, a to se vidi U procjeni prema kojoj 80 posto profita koji ostvaruju klanovi bazirane u Kalabriji potječe izvan granica Italije. Najbolje je to u odličnom tekstu Johna Hopprea o ‘Ndrangheti opisao zamjenik tužitelja u Reggio Calabriji, Nicola Gratteri:
– Oni su kao McDonald’s. Kud god dođeš, pronađeš isti hamburger. S ’Ndranghetom to su iste institucije, ista pravila i isti kodeks. To jedan od razloga njihove snage.
