Pol Henri Gingrič iz mjesta Enčentid Hilz u američkoj saveznoj državi Indijani osuđen je na doživotnu robiju zbog saučesništva u ubistvu očuha svog druga, što znači da na slobodu može da bude pušten najranije nakon 25 godina, kao 37-godišnjak. On je 2010, kada je zločin počinjen, imao samo 12 godina.
U skladu sa zakonom savezne države Inidijane, djeci starijoj od 10 godina u izuzetnim slučajevima može da se sudi na sudovima za odrasle.
Takva praksa je, međutim, i tamo izuzetno rijetka, a Gingrič je među najmlađima koj su pali pod udar tog zakona.
Ovakva odluka čudi utoliko više što je do kobnog aprilskog dana 2010. godine Pol bio sasvim običan dječak, koji nije počinio prestup veći od pričanja na času i neurađenog domaćeg zadatka.
“Zažmurio sam, okrenuo se na drugu stranu i pucao”
Ono što se izrodilo u zločin koji im je život izvrnuo naglavce za trojicu dječaka je, pritom, počelo kao obična dječačka avantura. Pol i njegovi drugovi Kolt Landi (15) i Čejs Vilijams (12), planirali su da zajedno pobjegnu od kuće i odu u Arizonu. Landi je, međutim, ostaloj dvojici rekao da mu njegov očuh Filip Dener (49), to nikad ne bi dozvolio, tako da najprije moraju da ga ubiju.
Nabavio je dva pištolja i on i Pol su se sa napunjenim oružjem kroz prozor uvukli u sobu u kojoj je Gingrič sjedio, dok je treći dječak odbio da uđe s njima.
U svom prvobitnom priznaju policiji, Pol Gingrič je opisao šta se zatim dogodilo.
– Fil je ustao, a on (Kolt) je pucao u njega. Prepao sam se, zažmurio sam, okrenuo se na drugu stranu i pucao iz pištolja – ispričao je Pol.
Nije vjerovao da je plan o ubistvu ozbiljan
U sudskim doumentima je zabilježena i Polova izjava da je prosto pratio starijeg druga, i da zaprovao nije vjerovao da ovaj ozbiljno misli da ubije očuha.
Uprkos tome, Gingrič je zbog učestvovanja u zavjeri i saučesništva u ubistvu osuđen na najmanje 25 godina robije, iako Landi nije poginuo od njegovog metka.
U decembru prošle ogdine, Apelacioni sud Indijane odbacio je presudu i Polovo prizanje krivice, s obrazloženjem da je sudija maloljetničkog suda ishitreno postupio kada je slučaj prenao na sud za odrasle, i naložio je da se održi novo saslušanje, kako bi slučaj eventualno bio vraćen na maloljetnički sud.
Ova odluka, međutim, u sebi sadrži i određeni rizik, jer sud može da odluči i da mu treba suditi kao odraslom i to za ubistvo, što bi mu moglo donijeti kaznu od 65 godina zatvora bez prava na pomilovanje.
“Zatvor koji nije ni za mog psa, a kamoli 12-godišnje dijete”
Dok to ne bude riješeno, dječak tri naredne godine treba da provede u maloljetničkom zatvoru, gdje ide u školu i ističe se dobrim ocjenama i uzornim vladanjem i ponašanjem. Nakon toga, prijeti mu prebacivanje u standardni zatvorski sitem Indijane, za koji njegova advokatica Monika Foster tvrdi da je takav “ne bi tamo nedjelju dana ostavila na ni svog psa, a kamoli 12-godišnje dijete”.
U protekle tri godine Pol se puno promijenio. Od bezbrižnog 12-godišnjaka za kog su nastavnici tvrdili da liči na Džastina Bibera postao je kratko podšišani 15-godišnjak ozbiljnih očiju.
– Mislim da sam sazreo brže od druge djece svojih godina. Počeo sam da razmišljam prije nego što nešto uradim i nisam više onako impulsivan. Sada sam zahvalan na onome što imam – kaže ovaj dječak, čija konačna sudbina tek treba da bude odlučena.
[youtube]NSMRoQ2ALRE[/youtube]
