Upravo zato, donosimo još jednu životnu priču pulskog obrtnika i poduzetnika koji je umreženim djelovanjem lokalnih političkih moćnika i administrativne klike doveden pred egzistencijalnu provaliju.
Riječ je o obitelji Hodža iz Pule, obitelji ugostitelja koji se u tom gradu ugostiteljstvom bave više od tri desetljeća. Njihova agonija započinje još devedesetih godina kada u želji da si osiguraju radna mjesta sav novac zarađen u Njemačkoj gdje je obitelj prije živjela ulažu u obnovu i rekonstrukciju zgrade Tržnice u Puli, objekta koji je pod konzervatorskom zaštitiom i koja je prije te obnove bila u derutnom stanju. Novac su uložili sukladno sporazumu s gradskom tvrtkom te su na temelju toga sporazuma sklopili Ugovor o zakupu na 20 godina u kojem je točno precizirana namjena lokala u koje su uložili vlastiti novac.
Obitelj Hodža već tu je doživjela prvi udarac. Iako su u rekonstrukciju uložili stotine tisuća kuna nepovratnog novca kako bi si osigurali i zaštitili ugostiteljsku djelatnost na katu tržnice i iako je ugovorom to i predviđeno, gradska vlast odnosno direktori Gradske tržnice odmah po stavljanju poslovnih prostora u pogon započeli su sa kršenjima Ugovora. Prenamjene djelatnosti susjednih lokala bile su stalne pa je obitelj Hodža vrlo brzo dobila konkurenciju u susjednom lokalu. Promet im je smanjen, a odgovorni u Tržnicu su im odlučili i dodatno zagorčati život blokirajući pristup njihovom lokalu kako bi što manje gostiju došlo do njih.
Sve su to članovi obitelji Hodža trpjeli stoički, ne želeći se isticati u lokalnoj sredini, prihvaćali su sve sulude zahtjeve i kršenja ugovora jer drugog izlaza nisu vidjeli. Uhvaćeni u mrežu dobro organizirane i potkožene birokratsko-političke klike ostalo im je da šute i rade i plaćaju sve gubitke za koje nisu bili odgovorni.
No, ovo je samo početak, crtica u prebogatom dosjeu reketarenja ovih ljudi, glavnina se tek sprema u godinama koje nadolaze. Obitelj Hodža u zgradi tržnice ima u najmu četiri lokala, a po iskazima članova obitelji upravo to je razlog da ih se šikanira. Nerijetko su čuli otvorene prijetnje i konstatacije da je obitelj Hodža uzela previše prostora i da se to mora smanjiti pod svaku cijenu. Na stranu činjenica da su svaki od tih prostora ne platili, nego debelo preplatili, bespovratno uložili milijune u njihovu adaptaciju i nakon toga 20 godina plaćali sve poreze, zakupninu, struju i vodu, bez ijedne lipe duga.
Sljedeća horor priča je lokal u prizemlju Tržnice u kojem je obitelj Hodža od 80-ih do 90-ih držala vrlo uspješan kafić. Velika terasa u centru Pule donosila je obitelji odlične prihode, ali sve se promjenilo kad je vršena rekonstrukcija Tržnice. Terasa je uklonjena, a prema ugovoru im je trebala biti dodjeljena susjedna terasa. Prošlo je dvadeset godina od tada, terasa im nije dodjeljena, na sve molbe i zahtjeve Tržnica je ostala nijema. Terasa je, naravno, dodjeljena drugoj osobi, politički bliskoj vladajućem IDS-u koji na njoj zarađuje ogroman novac. Istovremeno, lokal obitelji Hodža je prazan jer bez terase njegova uporabna vrijednost praktično ne postoji. Unatoč tome što im je oduzimanjem terase nanesena milijunska šteta, zakupnina se plaća kao i sve režije. Dino, zakupodavac, razočarano sliježe ramenima u nevjerici.
No, ako ste mislili da je ovo kraj, prevarili ste se, nismo došli ni do pola priče koja razotkriva svu strahotu poslovanja sa lokalnim uhljebima koji na svakom koraku gledaju kako i gdje oteti od onih koji rade.
TUŽITE ME , TO ĆE LEŽATI NA SUDU 20 GODINA
Treći lokal obitelji Hodža nalazi se na prvom katu i on je danas u najmu druge tvrtke u kojem se obavlja slastičarski obrt. I u njega je obitelj Hodža uložila nekoliko stotina tisuća kuna u vrijeme kad se vršila adaptacija, sklopila s gradom ugovor o najmu, a onda ga nasilno izgubila jer je Tržnica zbog nekog suludog objašnjenja krenula u ovrhu i nasilno preuzela lokal, raskinula ugovor i isti iznajmila drugoj tvrtki. Obitelj Hodža to nije mirno gledala nego je pokrenula sudski proces i u dvadeset godina dugoj bitci dokazala da joj je lokal protupravno oduzet. Dobili su spor, ali naknadu štete kao i lokal još uvijek nisu dobili u posjed. Sud otežava provođenje povrata prostora pa ga obitelj i dalje ne može staviti u funkciju.
I sada šlag na tortu. Uprava Tržnice ove godinese odlučuje na konačni obračun s obitelji Hodža pa ih zasipajui pravno-administrativnom paljbom vjerujući da će se nepoželjeni ugostitelji uplašiti i pobjeći. Prvo su zahtjevali da se lokal prebaci s fizičke osobe na tvrtku pod izlikom da fizička osoba ne može imati prostor u zakupu što je apsolutni nonsens jer je Zakon o najmu jasno navodi da ugovor mogu sklopiti i fizička i pravna osoba. No, obitelj Hodža je prihvatila taj uvjet, osnovali su tvrtku, pribavili sve potrebne dozvole i papire, platili sve troškove i zatražili suglasnost Tržnice da se postojeći Ugovor o zakupu prebaci s fizičke osobe na tvtrku. I suglasnost su i dobili. No, tu nastaju problemi. Tržnica na potpis nudi novi ugovor , koji je napisan izrazito na štetu obitelji Hodža iako je postojeći ugovor još uvjek na snazi. Obitelj odbija potpisati ugovor, a Tržnica povlači suglasnot i prijeti otkazom Ugovora ukoliko se štetni ugovor ne potpiše.
U međuvremenu Tržnica povlači još jedan potez s namjerom da se posao obitelji Hodža oteža i uništi, zatvara se jedini WC na katu Tržnice poslije 15 sati, a objašnjenje je da Tržnica nema sredstava plaćati održavanje istog. Iako je razlog sulud jer svu vodu, struju i sve ostale troškove plaćaju zakupci, između ostalog i Hodža iz Tržnice ostaju neumoljivi i na ponude da sami održavaju WC.
I onda kao na traci, a sve u roku mjesec dana Tržnica raskida Ugovore o zakupu za sve preostale lokale obitelji Hodža navodeći potpuno irelevantne razloge, s napomenom da su svi dopisi toliko nepismeni i laički da se s pravom postavlja pitanje tko to upravlja tvrtkom kao što je gradska tržnica.
U ovom trenutku obiteljski posao koji hrani dvadesetak ljudi i članova obitelji Hodža je uništen, raskinuti su im svi ugovori za lokale od kojih su živjeli posljednjih trideset godina. Svi pravni i ljudski argumenti su na njihovoj strani, ali što im to znači u ovoj zemlji. Što im to znači kad direktor tržnice na tvrdnju da se radi o protuzakonitim potezima odgovara rečenicom: ” Tužite me , to će ležati na sudu 20 godina”.
Što o svemu mislI Percov šef, pulski gradonačelnik Boris Miletić nije nam poznato, ali prema izjavama upućenih u potpunosti je upoznat sa svim potezima svoga zaposlenika koji za vrijeme radnog vremena ispija pivo u lokalima Tržnice.
