“Ne želim biti heroj na tuđoj nevolji. Od nas nitko nije svetac, a nitko nije ni grešnik”,kazao je Grgić za rva.hr. Zoran ističe kako ne krivi roditelje jer smatra kako su bili u šoku.
“Dijete je bilo oko 20 minuta, skoro pola sata zaključano, ali što sad da ja kažem. Ne mogu čovjeka zvati zločincem. Najvažnije je da je dijete dobro. Ključevi su bili zaključani u automobilu. Ja sam napravio što sam napravio i učinio bih to ponovno. Dijete je bilo kao mokra spužva kada sam ga izvadio. To ne mogu opisati. Iznijeli smo ga u hlad. Htio sam ga malo politi vodom, ali netko je rekao da to nije dobro zbog šoka. Onda sam stao”, prisjeća se Požežanin.
Sad mi je žao tog čovjeka
“Ima roditelja koji ne znaju što bi, treba napisati malo nježniju stranu. Možda čovjek nije znao što se događa. Sad mi je žao tog čovjeka, zamislite kako se on osjeća. Danas je kriza u državi. Treba se pitati zašto ljudi u državi ne smiju razbiti staklo. Vidi se da je čovjek očito došao na more i da nema novaca. Možda se čovjek šokirao i nije znao što napraviti. Rekao mi je “Nemoj lupati, nemoj lupati”. Netko ne može to podnijeti, dođe u šok i stane. Što mislite kako je sad njemu i kako se o njemu piše, a mene se diže u nebesa. Možda je čovjek stao i nije znao što učiniti. Bio je totalno zbunjen”, dodaje Grgić.
“Što bi bilo da sam razbio staklo i da je djetetu ono otišlo u oči? Kad sam se borio po ringovima cijelo srce sam dao za Požegu, tako ću se boriti i za tu djecu. Ne mogu čovjeka okriviti. Vidio sam po čovjeku da je zabrinut. Čovjek očito nije imao novaca da bi za svoje dijete razbio staklo. Vidim da pišu svašta, a realnost je drugo. Pa tko može voljeti svoje dijete više nego taj čovjek”, zaključuje Grgić, poznat i kao boksač.
