Emisija “Ispuni mi želju” se već deset godina emitira na Hayatu. Već deset godina ekipa emisije i građani BiH pomažu djeci, odraslima, posebno našim nanama/bakama i dedama.
Kroz svakodnevni posao voditeljice i novinarke emisije Šejle Cocalić smjenjuju se tuga i radost. Tuga, zbog situacija i teških životnih priča, koje dotaknu i najtvrđe srce, a sreća, kada nekome pomognemo iako znamo da ta sreća, u većini situacija, nažalost, neće trajati vječno.
“Raditi emisiju Ispuni mi želju nema nikakvih dodirnih tačaka s ‘normalnim’ poslom”, kaže Šejla.
Da biste radili ovakvu vrstu emisije, morate čvrsto stajati na zemlji, biti izgrađena ličnost, imati dovoljno jako srce, volju a ponekad i želudac, da biste saslušali, vidjeli i čuli sve preteške životne priče s kojima se susrećemo. Zamislite koliku jačinu i težinu ima priča koja vas, dok gledate emisiju, natjera na plač, dodirne vas tamo gdje niste mislili da vas može dodirnuti stranac, osoba koju ne poznajete…
“Zamislite tek kako je nama, nama kojima smo tu, na mjestu događanja, nama koji slušamo i gledamo šta se na ovom svijetu dešava. Od cijele priče koju preplačete gledajući, vi vidite samo 10-ak minuta a mi smo tu s tom porodicom obično proveli sate i sate da bismo dobili cijelu priču”, priča Šejla Cocalić, prenosi Hayat.ba.
I baš jučer, dok je ekipa emisije bila na terenu, Šejlu je opet nešto toliko dojmilo, da jednostavno nije mogla čekati dan emitiranja emisije. Večeras je došla kući slomljena, s tugom u očima i na licu, a sve zbog ovoga…
“Život piše najemotivnije priče. Danas sam svjedočila jednoj takvoj. Dedo od 77 godina ima samo jednu želju. Nakon 55 godina braka njegovoj supruzi je nažalost oštećen sluh. I sve će dedo nekako preživjeti i nekako izdržati, ali nikako ne može da podnese tišinu sobe i tišinu života koji ih okružuje. Nana ne čuje, samim tim i ne razgovara s dedom. Šuti i gleda, a on šuti i pati. Pati jer ne govori s onom s kojom je 55 godina prošao sve lijepe i tužne trenutke. Pati jer je njihov život zarobila tišina. Pati jer u sistemu u kojem živimo on ne može da joj kupi novi, bolji, kako on kaže, skuplji slušni aparat a činjenica da je zbog toga morao da zove televiziju i da stane pred kamere, da kako on kaže sav svijet vidi njegovu bol, dotukla ga je više od one tišine koja ga muči godinama. Ali sve za nju. Samo da progovori, da prokleta tišina ode od njih,da ovo malo što im je ostalo prožive ko ljudi”, završava Šejla.
