Njemačka kancelarka je veteranka koja se bliži kraju svog četvrtog i posljednjeg mandata u svojoj domovini, a ima snagu i izdržljivost potrebnu da se pregovara s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ruskim Vladimirom Putinom, kao i kineskim Xi Jinpingom na globalnoj pozornici. Istovremeno ima i strpljivost i ustrajnost u stvaranju kompromisa potrebnih kako bi EU zajednički napredovala.
Provodeći svoje formativne godine pod komunističkom vlašću s druge strane Berlinskog zida, ona objedinjuje i ujedinjavanje post-hladnoratovske Evrope i centristički EU konsenzus o tržišnoj ekonomiji, liberalnim vrijednostima i ljudskoj pristojnosti, niže opravdane hvalospjeve njemačkoj kancelarki ugledni Politico.
Njezino neprekidno vodstvo bilo bi snažan protuotrov nacionalistima i ksenofobima koji žele odvesti Evropu – i velik dio ostatka svijeta – u opasnom smjeru. Zamislite lica mađarskog premijera Viktora Orbana i Mattea Salvinija, talijanskog nazovi pobjednika.
Niti jedan drugi europski vođa ne nosi moralni autoritet Angele Merkel koji je nedavno potvrdila i u govoru na Univerzitetu Harvard.
“Naše lične slobode nisu date. Demokratija nije nešto što možemo uzeti zdravo za gotovo. Niti je to mir, niti je to prosperitet“, rekla je u govoru prošlog mjeseca na tlu SAD-a. “Ali ako razbijemo zidove koji nas drže zatvorenima, ako izađemo na otvoreno i imamo hrabrosti prihvatiti nove početke, sve je moguće.”
Njezino imenovanje povećalo bi evropski ugled i iskoristilo 14 godina iskustva u evropskom i globalnom vodstvu, a da toj ulozi ne bi donijelo preveliki ego.
Angela Merkel je u više navrata rekla da ona ne želi niti jedno od najboljih radnih mjesta u EU – i bila je u tome iskrena. U julu će napuniti 65 godina. Možda se doista želi povući u svoju daču na jezeru sjeverno od Berlina, negdje u iduće dvije godine, gdje će uređivati vrt i pisati memoare.
Međutim, predsjednik Evropskog vijeća u odlasku Donald Tusk, predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker i njezini kolege lideri trebali bi apelirati na nju da stavi svoje ugledne vještine u službu Evrope. Ugovor predsjednika Vijeća ima klauzulu o odlasku. Može otići nakon dvije i pol godine ako joj dojadi.
Imenovanje iskusnog kršćanskog demokratskog političara desnog centra napokon bi Njemačkoj po prvi put dalo vrhovnu europsku dužnost otkako je Walter Hallstein vodio prvu Evropsku komisiju od 1958. do 1967. godine.
Merkel je daleko bolje kvalificirana i od njemačkog kandidata za predsjednika Komisije, Manfreda Webera. Konzervativni zastupnik u Evropskom parlamentu nema nikakvo izvršno iskustvo. Na Evropskim izborima bio je kandidat desnog centra – Evropske pučke stranke, ali je izgubio birače čak i u rodnoj Bavarskoj.
Za razliku od Webera, Merkel nije okaljana dugom suradnjom s Orbanom – prvakom “neliberalne demokracije” i “kršćanskom Europom” – niti s austrijskim diskreditiranim eksperimentima dovođenju pro-ruske krajnje desnice u koalicijsku vladu.
Nadalje, Merkel ima malo očekivanja od svog kancelarstva osim što sve više regionalno gubi izbore i odustaje od autoriteta. Njezina velika koalicija s podijeljenim socijaldemokratima, bez pravog lidera izgleda kao odbrojavanje njezinog mandata.
Ako Merkel želi dati šansu svojoj izabranoj nasljednici, čelnici CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer, priliku da formira vladu prije sljedećih izbora, ona će učiniti najbolje ukoliko ode ove godine.
Naravno, postoje neki argumenti protiv Merkel na mjestu predsjednice Europskog vijeća. Ne samo zato jer se neki boje da bi to učvrstilo njemačku dominaciju. Ona je pokazala uznemirujuće malo zainteresiranosti za jačanje europske obrane – jednog od glavnih prioriteta EU u idućih pet godina. Njemačke oružane snage hrđaju zbog dvopartijskog zanemarivanja.
Niti je učinila išta da ukroti njemački suficit, jedan od glavnih uzroka ekonomskih neravnoteža u eurozoni. A ona se čvrsto držala tzv. ‘schwarze Null’ – crne nule – uravnoteženog proračuna unatoč zahtjevima MMF-a i OECD-a i Komisije o povećanju javnih ulaganja u cestovnu, željezničku i telekomunikacijsku infrastrukturu.
Izbor Gipfelkönigin (kraljice summita) za čelnu osobu Europskog vijeća otvorilo bi ostale glavne poslove u EU-u za politički uravnotežen tim sposobnih kandidata.
Europska komisija je prije svega pilot i regulator europskog gospodarstva. Stoga ima smisla imati predsjednicu koja se razumije sve kad je riječ o novoj ekonomiji startupa i jednoroga, geekova i rizičnog kapitala, inovatora, zelenog rasta i smanjivanja ugljika, poreznih utočišta…
Mnogi europski vođe još uvijek previše razmišljaju o pojmovima industrijskih divova iz 20. stoljeća. Njihov politički refleks je zaštita starih radnih mjesta umjesto stvaranja uvjeta za nove.
To čini Margrethe Vestager – 51-godišnju dansku socijalnu liberalku koja je na čelu politike tržišnog natjecanja već pet godina i koja se borila s Googleom, Appleom i Facebookom te nacionalnim vladama koje su im davale slatke porezne ponude – spremnu voditi izvršnu vlast EU.
Nizozemski socijalist Spitzenkandidat 58-godišnji Frans Timmermans, donio bi stručnost i višejezične ovlasti uvjeravanja u ulogu šefa vanjske politike, gdje je najveći izazov uvjeriti veće države članice da rade kroz EU i njenu Službu vanjskih poslova, umjesto da traže prednosti za vlastite države na račun cjeline.
To bi otvorilo put francuskom Francisu Villeroyu de Galhau, 60-godišnjem Francuzu koji govori njemački, da naslijedi Marija Draghija na mjestu predsjednika Europske središnje banke, umjesto njemačkog kandidata, Jensa Weidmanna, koji se usprotivio svim odlukama koje su spasile euro tijekom krize i koji zauzima sve mračniji i restriktivniji pogled na monetarnu politiku
Neki će se usprotiviti činjenici da tim iz snova najboljih i najsjajnijih europskih ljudi izostavlja kandidate iz središnje i južne Europe, te stoga nema potrebnu geografsku ravnotežu. Drugi će reći da zanemaruje stvarnu zakulisnu borbu za moć u Bruxellesu, kao i pokazivanje mišića Europskog parlamenta, koje bi donijelo nešto manje optimalno vodstvo.
Ipak, čelnici Srednje Europe nisu se uspjeli dogovoriti oko ijednog kandidata za bilo koju od najviših pozicija. Dalia Grybauskaité, 63, bivša litavska predsjednica i bivša povjerenica, sigurno bi bila jak kandidat, ali ona nije članica nijedne političke obitelji u EU i možda je previše otvorena i kritična prema Rusiji po mišljenju nekih čelnika.
Što se tiče juga, postoje i druga ključna mjesta u igri, kao što su ključni ekonomski portfelji u Komisiji i predsjedavanje Europskim parlamentom. A što se tiče parlamentarnih moćnika, svi se moramo nadati da će se međusobno neutralizirati.
Igra na kartu Merkel-Vestager-Timmermans-Villeroy de Galhau, dala bi Europi najbolje raspoloživo vodstvo “u svijetu zvijeri”, rekao je Enrico Letta, bivši talijanski premijer. A trebat će nam.
