Riječi imaju velik utjecaj na psihički razvoj djeteta i zato je važno paziti što im se govori. Nažalost, mnogi roditelji toga nisu svjesni ili su previše sebični da bi vidjeli kako utječu na djecu.
Trebalo bi se čuvati komentara na račun težine, neovisno je li riječ o djevojčici ili dječaku jer to jako loše utječe na njihovo samopouzdanje. Treba ih pustiti da griješe i da sami biraju stvari jer tako uče i jačaju svoju samosvijest. Ako im govorite stalno da su pametna, to zapravo djeluje kontraproduktivno na njih, ističe doktorica Tovah Klein iz Centra Barnard za razvoj djece u New Yorku.
“To se tako ne radi, daj da ti pokažem.”
Djeca trebaju iskusiti pogreške i padove jer iz njih uče. Ali, ako roditelji obavljaju poslove umjesto njih, jer oni znaju bolje i to će bolje napraviti, tada zapravo djetetu odašilju poruku da je nesposobno.
Pustite dijete da samo pokušava i uči iz svojih pokušaja. Poslije ga nagradite toplim riječima. foto: Dreamstime
Takav odnos stvara nesigurno dijete koje će kasnije imati problema sa samopouzdanjem.
“Glup si.”
Djecu treba pustiti da izražavaju emocije, i ono što se roditeljima može činiti glupavim, njima je način upoznavanja sebe i svijeta. Na primjer, ako dijete odluči samo izabrati što će odjenuti u vrtić i ta kombinacija bude nesvakidašnja, treba ga pustiti da ode takav.
Tada će samo iskusiti reakcije druge djece i odraslih i iz toga nešto naučiti. Nema potrebe sputavati ga riječima da je glupo to što radi ili želi napraviti.
“Baš si sramežljiv.”
Opet jedna vrsta ponižavanja koje roditelji nesvjesno rade. Kada djetetu prigovore da je sramežljivo ili da ne bude takvo, ono se osjeća neugodno jer misli da nešto s njim nije u redu.
Djeca imaju različite karaktere jednako kao i odrasli te nema smisla pokušavati od njega napraviti nešto što nije. Bolje je pokušati suptilno mu pomoći da se malo oslobodi, možda kroz igru, šale…
“Nemoj plakati. Nema razloga za to.”
Reći djetetu da prestane plakati kada je uzrujano, pa makar ono suze ronilo zbog besmislenog razloga, za njega je vrlo ponižavajuće.
– Ako je dijete uzrujano, tada je zaista uzrujano i potrebno mu je suosjećanje i netko tko će mu pomoći da se smiri – objasnila je dr. Klein.
“Veliki dečki ne plaču.”
Stereotipi na temelju spola počinju u vrlo ranoj dobi djeteta pa roditelji (posebno očevi) sinovima često govore da dečki ne plaču. Na taj način samo ih tjeraju da potiskuju svoje osjećaje što nikako ne može biti dobro za njihov psihički razvoj.
To je jednako kao da svojoj djeci govore “nije dobro imati osjećaje.”.
“Gle kako si lijepa! Baš si lijepa.”
Još jedan stereotip koji se u glave mnogih djevojčica ugrađuje od malih nogu – najvažnije je da si lijepa. Roditelji (najčešće to rade majke) kroz takav odgoj zapravo izražavaju neke svoje frustracije. Možda su se kao mali i kroz život osjećali nedovoljno lijepima, nisu imali dovoljno modernu odjeću… i sve to im je bilo vrlo traumatično.
Nezdravo je djeci nametati svoje neispunjene želje i očekivati od njih da žive život kakav su njihovi roditelji priželjkivali. Osim toga, učiti ih da je najvažnije biti lijep i ocjenjivati ljude na osnovu onoga što nose na sebi je zaista plitak način razmišljanja.
“To nije baš lijepo, ne stoji ti.”
Kada dijete bira, na primjer, odjeću u trgovini, ono će izabrati nešto što mu odgovara po osobnosti. Dobro je poznata poslovica kako se o ukusima ne raspravlja, a pogotove se ne nameću drugim ljudima pa tako ni djeci. To bi povrijedilo i odraslog čovjeka, a kako neće dijete. Nametanjem se samo odašilje poruka da bi trebalo izgledati na određeni način, uklopiti se u neke standarde te kako je to što se djetetu sviđa pogrešno i nenormalno.
“Jesi sigurna da želiš to jesti? To deblja.”
Grozno je čuti roditelje kako svojoj djeci govore da su debela. To je strašan udarac na njihovo samopouzdanje. Osim toga, dijete uglavnom radi ono što mu roditelji dopuste – znači jede ono što mu serviraju i kopiraju njihove navike. Aktivni su ako su i roditelji aktivni…
Smatraju li da im dijete ima previše kilograma, roditelji to trebaju riješiti tako da se dijete ne osjeća loše. Trebaju promijeniti režim prehrane “u tišini”, uvesti zdrave namirnice i izbaciti nezdrave. Također, pomoći će više obiteljskih sportskih aktivnosti, šetnje, odlasci u prirodu…
“Ti si tako pametan.”
Dobro je djetetu dati do znanja da je pametno, ali staviti naglasak na to kao na nešto najvažnije u životu je pogrešno. Dijete kojemu roditelji stalno govore da je pametno, zapravo gubi motivaciju da uči dalje, jer ima osjećaj da sve zna.
Čovjek uči dok je živ i još uvijek puno toga ne zna – to je poruka koju roditelji trebaju usaditi u glave svoje djece.
“Jako si me razočarala.”
Nametati djetetu osjećaj krivnje je nešto što je, nažalost, prisutno svugdje oko nas. Ako dijete zna da je napravilo neku glupost i osjeća se loše zbog toga, čemu mu to još dodatno “nametati na nos” i ponižavati ga.
Svi griješimo pa tako i djeca. I ona uče iz svojih pogrešaka.
