Ljekari su po prvi put predstavili način na koji povezuju postojeće krvne sudove sa presađenim tkivom na Konferenciji radiološkog društva Sjeverne Amerike u Čikagu.
Pravi uspjeh ove zahtjevne operacije ogleda se u sreći pacijenata poput Dalasa Vinsa, koji je 2011. podvrgnut potpunoj transplantaciji lica.
“Estetski naravno sve izgleda nevjerovatno, ali je kvalitet mog života fizički i funkcionalno toliko popravljen, da to ne mogu riječima da opišem”, rekao je on.
Vins je pretrpio ozbiljne opekotine nakon što je izgubio kontrolu nad platformom dizalice dok je popravljao prozor na jednoj crkvi 2008.
Nakon što je pao na kabl sa “živom “strujom, cijelo lice mu je bilo spaljeno, a na njemu su mogla da se razaznaju samo usta.
Hirurzi bolnice Brigham and Women’s izveli su punu transplantaciju lica, a Vins je od tada pronašao i ljubav svog života.
Oženio se žrtvom saobraćajne nesreće Džejmi Neš koja zbog opekotina koje je dobila u plamenu automobila ograničeno pomjera ruke.
Par se vjenčao u istoj crkvi pored koje je Vins doživio nesreću.
Za pacijente kojima se presađuje tkivo, razvoj novih krvnih sudova je tipičan indikator uspješnosti operacije, ali kod Vinsa je prvi put njihov rast primijećen nakon transplantacije lica.
Operacije ovog tipa mogu da traju i do 30 sati i podrazumijevaju povezivanje sićušnih arterija sa tkivom donora, ali posljednja istraživanja pokazala su da je dovoljno povezati samo dvije arterije.
Brigham and Women’s bolnica izvela je još tri transplantacije cijelog lica od Vinsovog slučaja.
Pacijenti su bili Mič Hanter, koji je operisan mjesec dana poslije Vinsa, Karla Neš, kojoj je šimpaza odgrizla lice u Konektikatu i Karmen Blendin Tarlton, koja je operisana u februaru nakon što je pretrpjela teške opekotine.
