Devet različitih ljekara reklo mu je kako mu je ostalo šest mjeseci života s tim da bi trebao odmah krenuti na agresivan tretman hemoterapijom. Kako se nije želio liječiti na taj način, hemoterapiju je odbio i vratio se u rodnu Icariju, otok u Grčkoj.
Nakon toga, dogodilo se nešto nevjerovatno. U samom početku, srezala ga je depresija pa je po cijele dane boravio u krevetu, a njegova supruga i majka, brinule su o njemu. Jednog dana, povratila mu se vjera i želja za životom, doduše kratkim jer je mislio kako mu je još malo vremena ostalo. Krenuo je aktivno živjeti, šetati, družiti se sa ljudima…
Idućih mjeseci iz nekog razloga, počeo je osjećati snagu. Jednog dana, odlučio je posaditi svoj vrt. Nije očekivao da će doživjeti plodove tog vrta, ali je to bio dobar razlog da uživa na suncu i svježem zraku, pored mora.
Prošlo je šest mjeseci, ali Moraitis nije umro. Umjesto smrti, radio je na zemlji, budio se rano i po cijele dane provodio vani, na zraku. Sam sebi je pravio ručak sa povrćem iz svoga vrta. Kad bi došla veče otišao bi u lokalnu kafanu gdje je igrao domine do dugo iza ponoći.
Godine su prolazile. On je bio sve zdraviji, tako se osjećao.
Nakon 30 godina takvog života doživio je 97 godina kada je shvatio da nije umro i odlučio je posjetiti ljekara sa svojim nalazima kako bi provjerio što se dogodilo. Kada se vratio do ljekara koji su mu rekli kako ima samo 6 mjeseci, zanimljivo je kako su svi do jednoga bili mrtvi. Sve ih je nadživio. I to tako da nikada nije otišao na hemoterapiju koja mu je trebala malo produžiti život. Samo se preselio u Icariju. Moraitis je umro kada je imao nevjerovatnih 102 godine. Umro je od starosti, a rak koji se spominjao, više nije postojao.
Ljudi moraju znati da bolestan čovjek ne treba toliko medicinu koliko treba vjeru, volju i vraćanje prirodi. Za zdravlje je potrebna regeneracija tijela i duha. Mjesto u koje se vratio, Icarija, grčko je ostrvo koji je pozato po zdravoj hrani. Mještani tog ostrva gotovo da i ne znaju za bolesti srca ili raka. One su izuzetno rijetke.
Djevičansko maslinovo ulje, rikola, švicarska blitva, ugljikohidrati, leća, hljeb od cijelih zrna, zatim začini poput origana, peršina odlične su namirnice koje se tamo koriste svakodnevno. Takođe tamo se crveno meso ne jede više od jedanput sedmično.
“Možda nemamo mnogo novca, ali uvijek imamo hranu na stolu i zabavljamo se s porodicom i prijateljima. Ne žurimo se sve obaviti preko dana pa ponekad radimo i po noći. A na kraju dana ne idemo sjesti na dvosjed i gledati TV, već se družimo, smijemo”, govore mještani Icarije.
Posebnost života u Icariji je u tome što se nikome ne žuri živjeti. Sve što jedu i piju sami proizvode u svome vrtu. Puno pješače i po 20 km na dan, a poslijepodne cijelo selo odmara. Puno se smiju i druže kao porodica i kao prijatelji. Žive bez velikog stresa i zbog toga su sretni. Jurnjava za novcem kod njih ne postoji.
Recept za izlječenje na temelju života u Icariji
– Mediteranska dijeta. Mnogo, po mogućnosti sirovog i domaćeg povrća. Meso ograničiti na jedan obrok sedmično. Domaće maslinovo ulje, sjemenke, žitarice. Domaći hljeb s cjelim žitaricama. Domaće voće i povrće. Ne zaboravite ribu.
– Mnogo čaja. Čaj ima diuretička svojstva i ima mogućnost detoksikacije organizma, ako je domaći naravno.
– Odmor. Odmarajte ako ste umorni. Ne prisiljavajte svoj organizam na život uz malo sna. Ljudi koji poslijepodne odmaraju bar 5 puta sedmično po pola sata imaju 35 odsto manju šansu od kardiovaskularnih oboljenja. Takođe se smanjuje i hormon stresa.
– Budite aktivni u prirodi. Šetajte, upijajte sunce i more ili zelenilo, šumu, travke. Radite, gradite, sadite. Osjećajte se korisno.
– Ne jurite sa životom i oslobodite se strahova i stresa. Družite se s prijateljima, s porodicom. Jednostavno se prepustite ljepoti života. Ukoliko je moguće preselite se u mjesto bez smoga, u mjesto bez otrova u zraku. Živite život i zaboravite na bolest. Tako je živio Moraitis i preživio. Nadživio je sve one koji su ga uvjeravali da će umrijeti.
