Da fakultet i visoke škole nisu mjerilo znanja uvjerio nas je Božidar Jovanović iz sela Ravno Bučje kod Stare planine u Srbiji. Ovaj šezdesetogodišnji čovjek, vedrog duha, završio je samo osam razreda škole, što ga nije spriječilo da tokom života sam napravi čak šest hidroelektrana, ali ni da postane vrsan znalac mnogih drugih zanimanja.
Cijeli svoj život Božidar je proveo u rodnom mjestu, do koga se ne stiže lako. Zemljanim putem, uz brdo, do kuće koja se nalazi na samo tri kilometra od Bugarske i skoro 1.700 metara nadmorske visine stiže se pješice, konjem, ili teretnim vozilom. I tako je već više od vijeka.
Nedostatak tehnologije, manjak obrazovanja i ne tako dobri ekonomski uslovi koji su Jovanovića pratil kroz život, nisu ga obeshrabrili i umanjili želju za napredovanjem i inovativnošču. Kroz cijeli život vodio se jednom misli – ono što nemaš, napravi.
Tako je bilo i prije skoro pedeset godina kada se odlučio da uvede struju u svoju kuću. Mreža elektrodistribucije tada nije dolazila do visokih obronaka Stare planine, a Božidar nije želio da kaska za ostatkom svijeta. Tada se odlučio da sam napravi hidroelektranu koja bi mu obezbjedila “svjetlo”.
Mala, ali brza riječica Ravno Bučje obezbjedila mu je dovoljnu količinu vode, dok je dovoljna visina ovog mjesta omogućila savršen pad ove rijeke. Davne 1966, samouki Božidar krenuo je u pravljenje hidroelektrane, a godinu dana kasnije njegova kuća imala je struje. O uspješnosti njegovog projekta govori i činjenica da je dužinom toka ove rječice kasnje napravio još pet hidroelektrana.
– Ja sam na tu ideju došao pošto nije bilo struje, pa sam počeo da skupljam generatore – malo, malo, pa naiđem na neki. Prvu ovakvu malu hidroelektranu sam napravio 1967. godine. Šezdeset i šeste sam počeo, šezdet i sedme je puštena u rad. I to je tako bivalo neko vrijeme, a poslije sam otišao u vojsku i to je za taj period stalo, jer nije imao ko da održava – prisjeća se Božidar i dodaje:
“To je bilo sve starinsko, sve na drvene zaglavke i tako. Poslije se to sve usavršavalo, sve više i više i na kraju sam napravio ovu koja radi i dan danas i ukupno ovdje u Ravnom Bučju imam sedam komada.”
Kako kaže, ovaj njegov projekat, nije prošao nezapaženo.
– Jedno vrijeme smo struju isporučivali EPS-u, jedno dvanaest, trinaest godina, a kada je Niš preuze to da vodi, oni su prestali da plaćaju, ali struja i dalje ide u mrežu. E sad, šta će i kako će da bude dalje, niko ne zna – priča Božidar.
Iako je na ovaj svoj “projekat” najviše ponosan, ovaj vremešni čovjek starog kova, bavi se još mnogim stvarima. Oni koji su ulazili u njegovo dvorište kažu da se tu najbolje osjeća kreativnost i pozitivan duh koji ova porodica širi.
Naime, između starinske i novije kuće pozdraviće vas broji jeleni, košute, lovci od drveta i u svojoj prirodnoj veličini. Sam ulaz u kuću krasi kamena fontana koju je sam napravio. Vrijeme i materijal uloženi u rad, kako kaže, ne mogu da se mjere sa zadovoljstvom unuke koja uživa igrajući se ovim jedinstvenim predmetima.
Iako je još mnogo stvari kojima se Jovanović bavi, jedna se izdvaja. Iako se u ovom kraju mnogi bave gajenjem ribe, samo jedan od njih naučio je i da mrijesti. Tako Božidar danas pored kuće ima i ribnjak sa mladicama, koje će “na red” stići tek za godinu dana.
Priču o Božidaru Jovanoviću možete vidjeti i u 37. epizodi emisije “Vrh zabave“, sa početkom na 2.10 minutu.
