U odnosu na tijelo, glava joj je toliko teška da ne može sjediti, a ljekari su joj rekli da postoji opasnost od loma ako bude brzo okretala vrat. Njeno stanje znači da se bori samostalno napraviti najosnovnije poslove sama.
Unatoč svom stanju, Girija uz pomoć prijatelja i porodice gradi karijeru umjetnice.
– Ne volim da me iko sažaljeva, pokazala sam za šta sam sposobna. Majka mi pomaže kad jedem i s drugim stvarima. Ali kad slikam i crtam, ne trebam ničiju pomoć. To mogu sama.
– Prodam pet-šest slika mjesečno, što znači da zaradim oko 9.000 rupija (oko 110 eura). Moram brinuti za svoje roditelje, što znači da moram imati novac za to.
Girija živi u gradu Bangalore, s roditeljima i starijim bratom. Njen otac je krojač, a majka je kod kuće kako bi pomogla kćerki.
– Od početka smo suočeni s poteškoćama. Čak i sada, nama je teško brinuti se o njoj. Velika je bol u našim srcima. Kada je rođena, nije bila kao druge bebe. Kada su nam ljekari rekli da je njeno stanje trajno, naša srca su bila slomljena – kaže majka Nanda.
No, unatoč brigama roditelja, Girija sanja o samostalnom životu, i nada se da će je umjetnost tamo odvesti.
– Ne želim biti slavna zbog svog rijetkog stanja, ali želim biti poznata zbog umjetnosti.
– Ne želim suosjećanje, želim priznanje – kaže ova hrabra djevojka.
– Imam cilj postići nešto u životu. Moj san je otići u svijet i postići nešto veliko.
Zbog svog stanja nije išla u školu, ali kaže da ionako nije baš sklona učenju.
– Nisam previše tužna što nisam išla u školu. Ne brinem o tome previše.
Ipak, kao i većina svojih vršnjakinja, kada ne crta, voli gledati TV i igrati se sa svojim ljubimcem. Iako je bila predmetom okrutnih ismijavanja zbog svog izgleda, kaže da ima veliki krug prijatelja.
– Ljudi govore mnogo stvari o meni, smiju mi se i kažu da sam ljuta. Ali, moji prijatelji i porodica me tretiraju kao normalnu osobu i imam puno prijatelja vršnjaka.
– Nikada me ne zezaju da sam dijete.
– Nisam tužna što sam mala, što ne mogu hodati ni pomjerati se kao normalna osoba.
Girijin otac zarađuje manje od 6 eura dnevno, tako da porodica jedva kupuje i najosnovnije lijekove.
