Iako rezolucija UN-a nije pravno obavezujuća, analitičari smatraju kako će ona pružiti mogućnost Palestincima da aktiviraju međunarodni bojkot.
Nakon što je većina članova Vijeća sigurnosti UN-a podržala rezoluciju kojom se osuđuju izraelska doseljenička naselja na teritoriji okupiranoj 1967. godine, uključujući i Istočni Jerusalem, Palestinci su posvetili pažnju mogućnosti da se ova rezolucija iskoristi u suprotstavljanju Izraelu na međunarodnom nivou, što bi moglo dovesti do pokretanja krivičnog postupka protiv Izraela i jačanja bojkota.
Dok palestinski predsjednik Mahmoud Abbas govori da rezolucija otvara vrata pregovorima i postizanju rješenja sa dvjema državama te “Jerusalemu kao glavnom gradu Palestine”, posmatrači vjeruju kako je trenutno najvažnija stvar uspostavljanje pravnog osnova za pokretanje postupka protiv Izraela zbog gradnje doseljeničkih naselja i jačanje međunarodnog bojkota.
Palestinski ministar vanjskih poslova Riyad al-Maliki izjavio je u ponedjeljak da je “rezolucija sada postala obavezujuća za Međunarodni krivični sud, koji je u stanju pokrenuti zvaničnu istragu u vezi sa doseljeničkim naseljima”.
Mohammad Shtayyeh, član Centralnog komiteta Fataha, smatra da je rezolucija međunarodno priznanje da praksa izgradnje doseljeničkih naselja više nije prihvatljiva. Dodao je da ova rezolucija otvara mogućnost za provođenje strategije koja je usvojena na Sedmoj konferenciji Fataha, odnosno ohrabrivanje narodnog otpora i jačanje ekonomskog bojkota Izraela.
Shtayyeh kaže da ovo nije samo moralna pobjeda nego i uključivanje svijeta u kontrolu i borbu protiv doseljeničkih naselja s obzirom na to da rezolucija sadrži klauzulu kojom se predviđa da generalni sekretar UN-a periodično izvještava Vijeće sigurnosti o naseljima. Shtayyeh otkriva i to da Palestinci namjeravaju formirati tim za dokumentiranje konfiskacije zemljišta, gradnje doseljeničkih naselja i preuzimanje kontrole nad izvorima vode.
Iako rezolucija nije pravno obavezujuća, Shtayyeh kaže kako će ona pružiti mogućnost Palestincima da aktiviraju međunarodni bojkot, ali i ohrabriti ih da pozovu evropske zemlje da preduzmu neophodne mjere protiv jevrejskih doseljenika koji imaju državljanstva evropskih država zbog nelegalnog prisustva na palestinskoj teritoriji.
Američko povlačenje
Premda se rezolucija smatra potezom ograničenog efekta, ako ne uslijedi efikasan palestinski korak, Ahmad al-Azm, profesor političkih nauka na Univerzitetu Birzeit, kaže da je usvajanje ove rezolucije pokazatelj značajnog povlačenja u američkoj politici. Amerika je obećala Izraelu, još početkom 1980-ih, na čelu sa Jimmyjem Carterom, da će stati na put rješavanju palestinskog pitanja u slučaju donošenja odluka koje se tiču Jerusalema u Vijeću sigurnosti i UN-u.
Al-Azm kaže da podrška ovoj rezoluciji Kvarteta za Bliski istok znači da svijet više ne slijedi nužno američka i izraelska mjerila. S druge strane, usvajanje rezolucije podudarilo se sa dolaskom na vlast novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa i konferencijom Fataha, što znači da je na pomolu nova faza koja zahtijeva izbor novog palestinskog Nacionalnog vijeća, prema njegovim riječima.
Bassam al-Salhi, generalni sekretar Palestinske narodne stranke, kaže da je međunarodna zajednica ovom rezolucijom ponovo potvrdila da su palestinske teritorije, uključujući i Istočni Jerusalem, okupirane teritorije, a to podriva izraelske napore da promijeni političku i demografsku stvarnost u Jerusalemu.
Dodaje da se rezolucijom ponovo potvrđuje da je osnova političkog procesa priznanje da su teritorije koje je Izrael oduzeo nakon rata 1967. godine zapravo okupirane teritorije. Na osnovu toga od međunarodne zajednice zahtijeva se da intervenira kako bi se ovo priznanje primijenilo i u praksi. Prema njegovom mišljenju, od Palestinaca se traži da nastave “politički napad” u UN-u i njegovim institucijama te postave nova pravila za bilo koji politički proces s Izraelcima koji bude pokrenut pod pokroviteljstvom UN-a.
Zakonska osnova
S druge strane, pravni stručnjak George Giacaman smatra da rezolucija pruža pravni osnov Palestincima da posredstvom vlasti ili nevladinih organizacija podignu tužbu protiv doseljeničkih naselja pred Međunarodnim krivičnim sudom. Međutim, on se pita koliko je zapravo moguće da će palestinsko rukovodstvo iskoristiti ovu rezoluciju, ili će doći do odgađanja bilo kakvog djelovanja u vezi s ovim pitanjem zbog nedostatka političke volje ili međunarodnog pritiska, kao što se ranije dogodilo sa Goldstoneovim izvještajem o izraelskoj ofanzivi u Gazi.
Uprkos tome, Giacaman smatra da su opcije palestinskih vlasti sada dosta bolje ako se uzme u obzir očajna nemoć da se s Izraelom postigne političko rješenje, dodavši da je taj “očaj” upravo i bio jedan od razloga za međunarodno glasanje u korist rezolucije.
Giacaman smatra da će ova odluka dati vjetra u leđa međunarodnom bojkotu Izraela, pogotovo u zemljama u kojima su aktivni pokreti bojkota, gdje će, prema izraelskim očekivanjima, jedan broj zemalja zaista pooštriti ograničenja na robu iz doseljeničkih naselja.
