Pet dana nakon otmice, tijelo šestogodišnjeg dječaka Haruna ur-Rashida pronađeno je u močvarama u blizini Sirajganja, sjeverno od prijestolnice Bangladeša. Njegov bubreg bio je izvađen, čime je ovo dijete postalo još jedna žrtva trgovine organima u ovoj zemlji.
Nakon što je Harun nestao iz sela Tebarija 22. aprila, dječakov otac, Abdul Hannan, plašio se najgoreg te je kontaktirao vlasti.
Jedan osumnjičeni koji je uhapšen rekao je policiji da je Harun drogiran prije nego što je otet i odveden ispod mosta gdje su čekala trojica muškaraca koji su došli iz Dake. Osumnjičenik je kazao da je hirurg izveo operaciju na tom mjestu, pisali su lokalni mediji.
„Pet dana poslije, policija je nazvala da kaže da su pronašli njegovo tijelo u blizini jednog drugog sela“, prisjeća se Abdul Hannan. „Otišao sam da pokupim tijelo i mogao sam vidjeti kako su ga izrezali na leđima.“
Na posljednjoj napravljenoj fotografiji Harun ima tri godine. Hannan kaže da će se svog sina sjećati kao sretnog dječaka.
„Moje srce se cijepa. Šta da kažem? Kada bih vam mogao pokazati svoje srce, onda bi shvatili. Uništili su naša porodicu i našu sreću“, govori kroz suze.
Ljudi u Tebariji žive u siromaštvu u ruralnom Bangladešu i strahuju od lokalnih bandita.
Neki opisuju bezakonje, koje još više izražano zbog neefikasnih i korumpiranih lokalnih vlasti, i kažu da je 15 djece ubijeno na isti način kao Harun u posljednjoj godini.
Policija u Daki nije odgovorila na zahtjev za komentar.
„Veoma je opasna situacija ovdje, ne vjerujemo da će se ljudi koji rade te zločine suočiti sa pravdom. Ništa se neće desiti otmičarima“, kaže Kulshed Alom, član lokalnog programa za nadzor.
Tri lokalca uhapšena su za otmicu, ali nema nikakvih informacija o bilo kakvoj potrazi za članovima njihovih sindikata iz Dake.
Kao radniku koji nije u mogućnosti da priušti advokata i slobodne dane na poslu, Hannan kaže da ne može pokrenuti cijeli slučaj i siguran je da će ubice njegovog sina ostati nekažnjene.
„Trebalo bi ih objesiti, te koji su ubili moje dijete. Ne želim vidjeti druge roditelje u istom stanju kao što je moja porodica. Ova priča ne bi trebala biti ponovljena.“
Pravosuđe u Bangladešu puno je nepotizma, pronevjera i nije nezavisno, tvrdi U4 Centar za antikorupciju, čije je sjedište u Norveškoj. Zbog toga je trgovina organima procvjetala, kaže Monir Moniruzzaman, profesor antropologije na Univerzitetu u Michiganu koji se 12 godina bavio ovim i pitanjem iskorištavanja siromašnih u Bangladešu.
Osim što se ljudi otimaju, a njihovi organi prodaju, neki dobrovoljno prodaju svoje organe putem lokalnih posrednika koji kontaktiraju regionalne i državne sindikate kako bi im omogućili operacije i pronašli kupce bubrega i jetre. Očaj kombiniran sa nedostatkom provođenja zakona, omogućava im da primame siromašne ljude ponudama za lak novac.
„Da postoji iskrena briga kod vlade, vidjeli bi smo neku akciju, ali nismo ništa vidjeli. Zakon se ne provodi“, kaže Moniruzzaman.
U augustu 2011. otkriven je lanac trgovine organima u distriktu Joypurhat, blizu indijske granice. Policija je uhapsila lokalne posrednike i proširila istragu na sindikate u Daki.
Otkriveno je da je više od 50 ljudi u okolnim selima prodalo bubrege ili dijelove jetre.
Iako je ovaj slučaj skrenuo pažnju na trgovinu organima, samo su lokalni posrednici uhapšeni. Obećana reforma pravosuđa i policije nije se desila.
Prema Zakonu o presađivanju organa, koji je usvojen 1999, oni koji ga prekrše mogu dobiti tri do sedam godina zatvora i kazne od 3.850 dolara.
„Policija je uradila sjajan posao da otkrije posrednike u Bangladešu i njihove mreže u Indiji. Ali ovi posrednici su pušteni sa uvjetnom kaznom i sada su se vratili na svoja područja i prodaju organe kao i prije. Nema posljedica za njih, što ukazuje na to da posrednici najvjerovatnije plaćaju policiju ili vlastima kako bi mogli nastaviti svoj biznis“, kaže Moniruzzaman.
Policija u Bangladešu nije odgovorila na zahtjeve da komentira optužbe o korupciji i sudjelovanju u trgovini.
Za stanovnike sela, očigledno je gdje je problem.
„Ako policija provodi akcije, kako to da se ljudima i dalje prodaju organi“, pita se Selina Akthar iz sela Varondy, koja je imenovana kao prodavač u istrazi policije.
Zajedno sa suprugom i njegovim ocem, prodala je bubreg 2011.
„Posrednici su dali novac policiji tako da ne postoji slučaj protiv njih, i policija zna kada se donatori vrate i kucaju na njihova vrata da im uzmu novac.“
Oni koji prodaju svoje organe suočeni su teškom životnom situacijom. Neki sami prilaze lokalnim posrednicima kada čuju priče o lako zarađenom novcu, dok drugima prilaze posrednici jer znaju za njihove dugove. Često se operacije rade bez ikakvog znanja o posljedicama na zdravlje ljudi.
„Mislio sam da će uzeti moj bubreg, ali su rekli da žele dio moje jetre“, kazao je Mehdi Hassan, farmer iz sela Bamongram kojeg su operisali 2009.
„Nisam znao šta je jetra, ali mi je rečeno da će moje zdravlje biti dobro nakon tri dana. Sada teško dišem i ne mogu dugo hodati.“
Mohamad Akhtar Alom, također iz sela Varondy, bio je u bolnici u Daki dvije sedmice nakon što je prodao bubreg. Rekao je svojoj porodici da ide da radi, da će vuči rikše, a poslali su ga kući autobusom sa mnogo manje novca nego što su mu obećali.
„Plakao sam i bio bespomoćan. Jako sam se razbolio, a nisam znao ništa o tome. Nisam mogao ponijeti ni pet kilograma ili brže hodati. Osjećao sam bol u jednoj strani tijela i vid mi se mutio.“
Oni koji prodaju organe najčešće govore da primaju mnogo manje novca nego što im je obećano.
Dr. Luc Noel iz Svjetske zdravstvene organizacije kaže da nejednakost u svijetu dovodi do postojanja ove trgovine.
„Profit iz ljudskog tijela dovodi do toga da su opasnosti izloženi najsiromašniji stanovnici“, kaže.
Uprkos tome što je lanac trgovine u Joypurhatu otkriven, lokalci nastavljaju da prodaju organe, sa sindikatima koji dogovaraju operacije u Indiji.
Čovjek koji je prodao bubreg u aprilu 2013. kaže da se osiguravaju lažne lične karte, pasoši i ilegalni dokumenti kako bi se pokazale porodične veze između prodavača i onoga kome treba organ-
„Napravili su mi dokumente u Bangladešu da pokažu da sam ja brat onog ko treba da dobije organ, prije nego što smo otputovali u Kolkatu na operaciju“, tvrdi ovaj čovjek koji je želio ostati anoniman.
Razia Begum iz sela Durgapur čini se zadovoljna nakon što je prodala jetru u decembru 2013. Kaže da je primila sav novac koji su joj obećali.
„Posrednici su mi sredili pasoš i odveli me u Delhi. Dobro su postupali sa mnom i bilo je veoma lijepo“, smije se, dodajući da je primila 5.000 dolara i s tim novcem otplatila dugove, izgradila skromnu kolibu od blata i pokrila troškove miraza svoje 15-godišnje kćerke.
Zvaničnici u Ministarstvu zdravstva nisu odgovorili na zahtjev da objasne mjere vlade da spriječi aktivnosti posrednika.
Moniruzzaman kaže da transplantacija bubrega može koštati 14.000 dolara, a jetre 40.000 dolara.
„Mnogi kojima se presađuju organi imaju poteškoće da nastave oporavak nakon operacije, iako su privilegovani što su imali operaciju. Zbog profita, često krvne grupe ne odgovaraju“, kazao je.
Uprkos mnogim rizicima za kupce i prodavače, čini se da postoji nedostatak ljudi koji žele prodati ili primiti organe.
„Otkriveni sindikati u Joypurhatu samo je jedno područje o kojem pričamo, ali se to dešava širom Bangladeša, siromašni ljudi odlaze u Daku da prodaju dijelove svog tijela. Ljudi umiru zbog toga. U proteklih 12 godina koliko istražujem prodaju organa, ona se dosta proširila. Posrednici u Bangladešu imaju velike mreže i svakako ne postoji ta mjera vlade koja bi se mogla boriti protiv toga“, tvrdi Moniruzzaman.
U Tebariji, Abdul Hannan i njegova supruga Hafiza tuguju i preplašeni su da ne ispuste svoju kćerku iz vida. „Ja je vodim u školu, ali se osjećam grozno kada je ostavim tamo“, kaže Abdul.
