Informacija o onome šta radi proširila se društvenim mrežama veoma brzo. U namjeri da je vide, ljudi su se počeli okupljati na ulicama čekajući “ženu u crnom”. Ako bi je ugledali aplaudirali bi joj.
Oni malo hrabriji pokušavali su razgovarati s njom. Nikome, pa ni novinarima velikih medijskih servisa, to nije pošlo za rukom. Na društvenim mrežama je o njoj za samo nekoliko dana objavljeno na hiljade komentara, statusa, fotografija i videozapisa. Dostigla je i cifru od 60.000 pratilaca na društvenim mrežama.
Otkriće identiteta “žene u crnom” razočaralo je mnoge. Ona, naime, nije ni duh, ni poslanik kako su je neki oslovljavali, nego Elizabeth Poles (56), vojni veteran i majka dvoje djece.
Njen brat Raymond pokušao je pojasniti njeno ponašanje kazavši da je Elizabeth za kratko vrijeme izgubila oca i muža. On je također izjavio da ovo nije prvi put da se odlučila na ovakvo nešto. Međutim, ono što ni on nije mogao pojasniti je razlog zbog kojeg se ona odlučuje na taj korak.
Zanimljivo je da je Polesovu, nakon što je stigla u Winchester (svoje krajnje odredište u Virginiji), od uzbuđene skupine ljudi morala štiti policija. Iz policije su saopćili da je nakon saslušanja tražila samo da se odmori u miru, naglasivši da njenu odluku treba poštovati cijela javnost.
Američka javnost ostala je podijeljenja kada se radi o pitanju Polesove. Tamošnji mediji prije svega su objavili da je krenula u “biblijsku misiju”, a nakon toga se proširila priča da je Elizabeth članica islamske religijske grupe čiji naziv nije objavljen. S druge strane, ona je policiji izjavila da je zaposlena u Pentagonu. Niti jedna od informacija o kojima se nagađa do sad nije zvanično potvrđena.
Iako je tokom cijelog svog puta odbijala razgovarati s bilo kim, na Youtubeu se pojavio zanimljiv videozapis u kojem se Polesova prepire s muškarcem, a tema rasprave upravo je religija. Nije poznato je li ovo jedini put kad je prihvatila razgovarati s nekim tokom svog “puta”.
No, iako je kod nekih postala heroina, sociolozi nisu dugo čekali da je smjeste u red psihički labilnih osoba kojima ne treba pridavati mnogo pažnje. Ipak, teško je oteti se dojmu da se ovakvi slučajevi u SAD-u, ali i drugim razvijenijim zemljama, dešavaju sve češće, te da nerijetko izazovu ogromnu pažnju javnosti. O tome je li njen potez misija, ili još jedna glupost u nizu prosudite sami.
