Put do uspjeha, veoma je trnovit, te se upravo zbog toga u svoj toj slavi i hvalisanju mnoge zvijezde uobraze te izgube osjećaj za prave vrijednosti.
Međutim, to nije slučaj kod fudbalskog asa, koji je svojevremeno bio neprikosnoveni vladar travnatih podloga. Riječ je o Luisu Nazariju de Limi Ronaldu.
Brazilac koji je vjerovao i dao novu dimenziju najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Za njega, novac nije bio od velikog značaja, bilo mu je bitno, kakav je neko u duši.
Dobro je poznato da Brazilci žive za fudbal, te ga igraju iz ljubavi. Jedna anegdota vezana za Ronalda dolazi iz davne 1998. godine, a iste se dobro sjeća brzonogi lijevi bek Roberto Carlos.
Sve je počelo na čuvenoj brazilskoj plaži, Kopakabana. “Sjećam se, bili smo na pripremama za Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj. Završili smo popodnevni trening, a zatim otišli do Kopakabane da se malo kupamo i sunčamo. Ronaldo je odmah čim smo stigli primjetio oko 20 dječaka kako igra fudbal u u pocjepanim dresovima, odjednom mi je rekao: Robi, hajde sa mnom u hotel. Brzo. Ja sam onako sav zbunjen, pošao”, priča Roberto Carlos kroz sjećanje.
Tek kada su stigli, lijevom beku je bilo jasnu u čemu je stvar. “Ušli smo u hotel, a Ronaldo je odmah pokupio sve dresove, šorceve, štucne, lopte, ma svu opremu za trening što sam ja u nevjerici gledao, jer je to bio poklon od tadašnjeg sponzora “Nike”. On je to sve pokupio, i odnio na plažu.
Nekoliko puta sam ga pitao, da li je normalan”, prisjeća se on. A kada su se vratili na plažu, Ronaldo Nazario pokazao je zbog čega je veliki fudbaler, ali i još veći čovjek. “Stigli smo nazad, a on je svu opremu dao djeci. Rekao mi je, hvala što si mi pomogao da usrećim ove momke”, završava priču Carlos. Fudbal nije samo igra, to je nešto više. To je sport koji gradi karakter, ličnost i osjećaj empatije.
Niko nije govorio tiše, a da se čuo dalje, niko za svoju slavu nije grabio manje od popularnog Zube.
