Teoretičari zavjera često špekuliraju o brojnim tajnama NASA u njenih 60 godina postojanja, a optužili su agenciju za razne stvari – od lažiranja slijetanja na Mjesec do pokrivanja dokaza postojanja izvanzemaljskog života.
NASA ima tim stručnjaka i ogromnu PR agenciju koja sistematski demantuje to kao mitove, no kroz godine su neke “prljave tajne” ipak izašle na površinu.
1. Slučajno su presnimili originalne snimke slijetanja Apolla 11
Sve od dana prikazivanja slijetanja na Mjesec uživo na TV-u, NASA je bila optuživana za lažiranje cijelog događaja uz niz argumenata – na snimci se ne vide zvijezde, zastava se vihori, otkuda na Mjesecu stijena sa slovom C, kako su na Mjesecu sjene različitih dužina i brojna druga pitanja su se nametala.
Kada je agencija 2006. priznala da ne mogu pronaći originalne snimke tog slijetanja iz 1969., sumnje u to da je sve bila jedna velika muljaža opet su se pojačale. NASA ipak ne odstupa od svoje priče, a kasnije su objavili da su pronašli neke izgubljene video zapise, no da su ljudskom greškom i zbog rezanja budžeta presnimavali iste, piše Express.
2. Tajno su regrutovali nacističke naučnike nakon Drugog svjetskog rata
Svaki bolji poznavatelj historije zna da je međunarodno ponašanje nakon Drugog svjetskog rata bilo, blago rečeno, mutno. Usred cijelog haosa, CIA je u svojoj “Operaciji spajalica” regrutirala najbolje nacističke umove. Cilj je bio domoći se naučnika iz poražene nacističke Njemačke. To su bili najveći stručnjaci iz nacističke ratne industrije, medicine i odjela hemijskog oružja.
Pretpostavka je bila – ako ih ne uzmemo mi, uzet će ih Rusi. Skoro 1600 darovitih i uspješnih nacističkih naučnika, doktora i inžinjera dobilo je vize, postali su američki državljani i do kraja života ugodno živjeli. Neki od naučnika koji su na taj način regrutirani su raketni inžinjeri SS-ovac Wernher von Braun (tvorac slavnog nacističkog dalekometnog projektila V1 i V-2) te Arthur Rudolph, direktor koncentracijskog logora, gdje je 20.000 židovskih i poljskih radnika umrlo od premlaćivanja, gladi i vješanja.
Obojica su dobila američko državljanstvo. Pod vodstvom Wernhera von Brauna izgrađeno je u SAD nekoliko novih tipova raketa nosača za svemirske letove, a upravo on je glavni konstruktor Saturna V, rakete korištene u misijama Apollo za odlazak na Mjesec s ljudskom posadom. U Ameriku je stigao doktor i istaknuti medicinski istraživač Hubertus Strughold.
Na Nürnberškom sudu izvukao se bez kazne svjedočeći protiv svojih kolega, a već 1947. godine prebačen je u SAD gdje je nakon nekoliko godina dobio i američko državljanstvo. Za vrijeme rata bio nadležan za obuku doktora koji su izvodili eksperimente nad Židovima u koncentracijskom logoru Dachau.
U SAD je bio visokopozicioniran i u američkom ratnom zrakoplovstvu i u NASA, izgradio je sjajnu karijeru, a poznat je kao ‘otac svemirske medicine’.
3. Pripravnik u NASA je ukrao kamenje s Mjeseca i meteorit te se seksao na njima
NASA Pripravnik koji je u NASA odrađivao praksu pod imenom Thad Roberts bio je samo još jedan dečko koji je želio zadiviti djevojku. Poveo ju je u noćni obilazak koji se zapravo svodi na provalu u Svemirski centar Johnson, odakle su izašli s više od pola kilograma teškog kamenja – uključujući i onog s Mjeseca te meteorite. Njihova se vrijednost procjenjuje na 21 milion dolara, a sve što su oni željeli bilo je rasuti ih po krevetu i doživjeti “svemirski seks” među njima.
Uhvaćeni su, a Roberts je osuđen na osam godina zatvora zbog “kontaminacije” kamenja.
4. Njihovi astronauti piju vlastiti urin
Ovo nije stvar s kojom se javno hvale, no činjenica je kako su naučnici razvili način kondenziranja posadinog daha, znoja, prljave vode iz tuša pa i mokraće – pretvarajući sve u tekuću vodu. Sistem koji su osmislili Rusi reciklira oko 6000 litara vode svake godine. Dok ruski kosmonauti navodno odbijaju to piti, američki se ne bune. Osim toga, astronaute se mora trenirati na obavljanje velike nužde u prostoru bez gravitacije, što je poprilično komplicirana stvar.
5. Uče astronaute da jedni druge “smiruju” vezivanjem
Nervoza prilikom leta, udaljenost od kuće, klaustrofobija i do sada nose svoje, pa nije ni čudno da neko od astronauta povremeno “podivlja”. To je ružna strana njihovog posla o kojoj se baš i ne govori, kao ni o činjenici da je protokol u takvim situacijama naprosto savladati uznemirenog te ga ljepljivom vrpcom zalijepiti za stolac sve dok se ne smiri.
