Cilj istraživanja bio je pronaći koje od minornih razlika između DNK ljudi i šimpanzi uzrokuju toliko dramatičnu razliku u veličini mozgova i inteligenciji.
– Mislim da smo tek zagrebli površinu, što se tiče spoznaja koje možemo dobiti iz ovakve vrste istraživanja, rekla je autorica istraživanja Debra Silver sa Sveučilišta Duke.
Ljudska sekvenca HARE5 razlikuju se od šimpanzinih u samo 16 slova u genetskom kodu. No, u embrionalnom razvoju miševa aktivirala se ranije, i bila je puno aktivnija nego kod šimpanzine verzije.
– Ono što je posebno uzbudljivo je da se razlika u aktivnosti vidjela u kritičnom trenutku u razvoju mozga: kada se neuralne stanice umnožavaju, neposredno prije nego što će početi proizvoditi neurone, rekla je Silver.
Do kraja embrionalnog razvoja, razlike u mozgovima dvije vrste miševa bile su već vidljive i golim okom. Nakon seciranja moždanog tkiva, ispostavilo se da je genetska sekvenca najviše utjecala na neokorteks – koji se kod ljudi koristi za najzahtjevnije radnje, poput govora i razmišljanja.
– Otkrili smo jedan genetski razlog zašto imamo veće mozgove. Ovo je vjerojatno samo jedan dijelić slagalice – mali dijelić – rekao je Gregory Wray, koautor istraživanja, prenosi Jutarnji hr.
