Neke od stijena teške su više od 300 kilograma, a očigledno je da “hodaju” jer za sobom ostavljaju vidljive tragove u zemlji.
Pošto niko dosad nije uspio da otrkije kako i zašto se taj fenomen događa, pojavljivale su se razne teorije – neki su tvrdili da se kamenje pomjera zato što ga pokreće jak vjetar ili magnetsko polje, a drugi su optuživali vanzemaljce da su krivi za “šetnju” stijena.
Grupa naučnika riješila je 2011. da razotkrije misteriju, pa su na 15 stijena postavili GPS uređaje i postavili ih u Rejstrek plaji, mjestu gde je pronađeno “hodajuće kamenje”, da bi vidjeli šta će se dogoditi.
Jedan od naučnika, dr Ralf Lorenc, fizičar sa Univerziteta “Džon Hopkins”, nazvao je to “najdosadnijim eksperimentom svih vremena”. On i njegove kolege pomirili su se s tim da će vidjeti neke pomake za pet do deset godina, ali prvi rezultati su stigli već za dvije godine.
Lorencovi saradnici, profesor paleobiologije dr. Ričard Noris i inženjer za GPS uređaje Džim Noris, posjetili su Rejstrek plaju i vidjeli da je – poplavljena. Lako su utvrdili dalji tok događaja.
Da bi kamenje “prohodalo”, voda mora da poplavi područje tačno onoliko koliko je potrebno da se na dnu stijene uhvati tanak sloj leda. Ako je taj sloj dovoljan, ogromne stene može da pokrene čak i lagani povjetarac.
Lorenc je upozorio da postoje dokazi da kamenje u Dolini smrti sve manje “hoda”; naime, da bi se pomjeralo potrebne su hladne noći tokom kojih na dno stijene može da se uhvati led, a takvih je sve manje zbog globalnog otopljavanja.
