Sagovornik Informera koji je insistirao na anonimnosti kaže da su i te kako osnovane tvrdnje lidera SRS Vojislava Šešelja da je kidnapovanje Breninog i Bobinog sina organizovano u vrhu tadašnje vlasti!
Naredba odozgo
Sasvim je, inače, indikativno to što je otmica Stefana Živojinovića jedina otmica u Srbiji koja nikada nije kraja istražena.
– Istražitelji su vrlo brzo poslije otmice, već negdje krajem decembra 2000, došli do tragova koji su ukazivali da je sve organizovano uz znanje i prethodni dogovor sa visokim funkcionerom DOS. Ne mogu da kažem da je Đinđić sve znao i da je on to odobrio, kako sada tvrdi Šešelj, ali tvrdim da su njegovi najbliži saradnici znali… – ističe izvor Informera.
Lider SRS Vojislav Šešelj, upitan da prokomentariše ove navode, ponavlja da je uvjeren da iza otmice stoji lično pokojni premijer Zoran Đinđić:
– Naravno da je Đinđić umiješan! Đinđić je poslije 5. oktobra preuzeo policiju i službene legitimacije podijelio “surčinskom klanu”, u kojem su tada bili i “zemunci”. Oni su, zahvaljujući tome, radili kao službenici državne bezbijednosti i mogli su da urade šta god im se prohte! Zato ne treba da čudi što istraga nikad nije ni pokrenuta!
Policijski izvor Informera naglašava i da bi valjalo pažljivo analizirati izjavu Slobodana Živojinovića datu medijima neposredno poslije otmice, jer u njoj posredno proziva tadašnju vlast. Ta izjava glasi: “Hvala vlastima koje su imale razumijevanje za činjenicu da je ovo bila isključivo borba između otmičara i Brene i mene”.
Advokat Božo Prelević, koji je u vrijeme otmice bio koministar policije, kaže da su postojale indicije da je iza otmice stajao “zemunski klan”, ali…
– Istina je da dio vlasti nije želio da se razračuna s kriminalcima. “Zemunci” su bili zaštićeni kao bijeli medvjedi, brzo je rasformiran POSKOK i to je, da vas podsjetim, jedan od razloga zašto sam podnio ostavku… Na drugoj strani, Brena i Boba su, u strahu da im dijete neće preživjeti ako se uključi policija, sve prepustili pregovaračima. A tu se, kao i u drugim otmicama, pojavio jedan opasan lik igrajući dvostruku igru. Porodici bi pričao: “Kad bih našao otmičare, svašta bi im radio”, a ovamo je s klanom dijelio novac od otmice… – naglašava Prelević, ne želeći da kaže o kome govori.
Na drugoj strani, bivši šef UKP general Mile Novaković pak tvrdi da se od istrage otmice nikad ne odustaje i to ne zastarijeva.
– Šešelj priča takve gluposti da sam se naježio, ništa od toga nije tačno! Otmica Breninog i Bobinog sina nije riješena, ali niko od istrage nije odustao. Prvo smo pretpostavili da je umiješan neki porodični prijatelj ili poslovni partner. Zatim smo mislili da je riječ o “zemunskom klanu”. Potom se pojavio nov scenario, prema dječakovoj priči, da je riječ o samo dva muškarca. To je, međutim, bilo čudno jer u otmicama uvijek učestvuje više ljudi… – objašnjava Novaković.
U policiji zvanično nisu htjeli da govore na ovu temu. Ni Brena nije željela da odgovori na Informerova pitanja, dok je Slobodan Živojinović prethodno poručio da ga uopšte ne interesuje šta priča Vojislav Šešelj.
Činjenice slučaja “Živojinović”
– Stefan je otet 23. novembra 2000, kad je s majkom krenuo kod frizera. Pošto se vratio kući po rolere, otmičari su ga uhvatili i ugurali u automobil
– Dječak je vraćen 28. novembra, a javnosti je malo šta poznato o tome šta se dešavalo u tih pet dana
– Otmičari su se navodno javili telefonom i tražili otkupninu od 2,5 miliona njemačkih maraka, a Bobi su poslali karticu za mobilni telefon kojom su komunicirali
– Primopredaja je navodno izvršena tako što je Boba pare donio na jedan kraj grada, dok je Brena u drugom dijelu sjedila u automobilu i bila na nišanu snajpera
– Stefan je potom ostavljen bos na Kalemegdanu
– Zvanično, nikada nije potvrđena informacija o visini otkupa (kao ni da li je uopšte isplaćen), niti je saopšten bilo kakav rezultat istrage
