M. B. kaže da je očekivala da će dobiti nepristojnu ponudu, ali je zaprepastilo što nije imala izbora.
– Pored mene na brodu je bilo još pet djevojaka, a jedino što sam mogla u tom trenutku da uradim jeste da iskočim sa broda i plivam do obale koja se nije nazirala. Ostale djevojke znale su šta ih čeka. Bila sam sama i bez mogućnosti da se iščupam iz svega toga. Nakon te noći, gazda mi je kupio novu garderobu, šminku i prebacio me je u drugi smještaj. Nikuda nisam išla sama, međutim nakon 20 dana uspjela sam da pozovem prijatelja i da ga zamolim za pomoć. Izvukao me je tako što je prijetio da će sve objaviti u medijima. Tako sam se vratila u Srbiju, ali i dalje me je strah – priča M. B.
Većini djevojaka koje odlaze u Crnu Goru i završavaju u lancu prostitucije veoma je teško ući u trag, jer one najprije odlaze u turistička mjesta da rade kao konobarice, igračice ili hostese.
– Svi poslovi koji se nude djevojkama na prvi pogled nisu sumnjivi. Djevojke mjesec dana rade kao konobarice, da bi im nakon toga vlasnici lokala ili neki drugi muškarci iz njihovog okruženja kupovali odjeću ili ponudili bolji smještaj. Nakon toga, djevojka upada u dužničko ropstvo, jer nema novca kojim bi platila sve to što je dobila i primorana je da se prostituiše. S druge strane, ima djevojaka koje svjesno ulaze u lanac prostitucije i misle da će zaraditi ogroman novac i izaći iz svega toga kada one žele – kaže Aida Petrović iz nevladine organizacije Crnogorskog ženskog lobija.
Pored Crne Gore, djevojke odlaze i u Tursku i Dubaji, najčešće posredstvom modnih agencija. Najprije su modeli, a potom prostitutke koje zarađuju 100 eura po satu.
