U Titovom okruženju svi su znali da on ima novu „partizansku ženu” Davorjanku Paunović.
Rezignirana Gerta (Herta) Has, bojeva drugarica i majka njegovog sina pitala je maršala pred svim njegovim bliskim saborcima: „Ko je ta žena? Zar ja nisam tvoja zakonita supruga?”
Zbunjeni Tito je uspIo da jedva prozbori: „Probajte da se dogovorite…”
Gorda Gerta je istog dana ostavila sve i vratila se u domovinu, u Sloveniju. To je bio konačni raskid sa Titom. Ona mu nije oprostila!
Po Jugoslaviji je dugo kolala legenda da je poslIJe smrti Davorjanke 1946. godine svemogući maršal napisao Gerti Has pismo kajanja u kojem je molio da mu se vrati. Ona je odgovorila lakonski: „Dragi moj, Gerta Has trpi poniženje od muškarca samo jednom. Ne stajem dva puta na koljena pred istim čovjekom”.
Ivan Stevo Krajačić je u jednom od intervjua priznao da je gonio Gertu Has zato što je odbila Tita. Tada ju je maršal volio i veoma je želio da budu zauvjek zajedno. Krajačić se stalno mješao u Gertin privatni život, ometao njenu političku i službenu karijeru, organizovao praćenje, posebno za vrijeme putovanja u inostranstvo.
Ovu tajnu Gerta je čuvala preko 60 godina.
– Ne znam zašto je Krajačića to tako brinulo. Nikome nikada nisam rekla za Titovo pismo u kojem me je molio da mu se vratim. Samo je moja mama za to znala. Njoj se uvijek dopadao Tito, ona je vidjela kako smo bili sretni zajedno. Ni sinu, ni kćerkama nikada ništa nisam objašnjavala o našem raskidu sa Titom – izjavila je ona pred kraj svog dugog života.
Poslije neuspješnog pokušaja da vrati Gertu Has, maršalu je Krajačić brzo „proturio” drugu kombinaciju. On je provodadžisao Titu mladu i vrlo efektnu Jovanku Budisavljević. Ona je postala njegova zvanična supruga za dugi niz godina.
Niko se sve to vrijeme nije sjetio Gerte Has koju je Tito zaista volio, ali Gertina upornost i gordost su ih 1946. rastavili zauvjek.
Herta se poslije udala i rodila je dvije ćerke. Tita je vidjela još samo jednom i nikada više – 1946 godine u kabinetu predsjednika FNR Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata radila je u Ministarstvu industrije i rudarstva NR Hrvatske i kao sekretarica u Saveznom izvršnom vijeću.
Pred smrt u maju 2010. godine, kada je imala 96 godina, Gerta je rezimirala svoj život i objasnila zašto je stupila u redove komunista
– Zašto sam rizikovala? Komunisti su bili jedina snaga koja se borila protiv fašista. Živjela sam na granici sa Austrijom i dobro shvatala šta je to pravi naconal-socijalizam. Znala sam da je glavni cilj fašista uništenje Slovena. U Austriji sam vidjela Hitlerove pristalice, njihova lica. To su bili ljudi sa mračnom prošlošću. Stupila sam u komunističku partiju. Kada su počeli da me gone komunisti i stari ilegalni drug Ivan Krajačić, ja sam se preselila u Srbiju. Tamo njegova vlast nije bila tako jaka. Našla sam svoje mjesto u običnom životu. Radila sam u Ministarstvu planiranja, mnogo sam pisala i putovala po svijetu. Strani jezici su mi pomagali da živim i preživim – rekla je drugarica Has.
Herta Has je umrla 5. 3. 2010 godine u Beogradu. Prema vlastitoj želji, pokopana je u krugu najuže porodice na Pobreškom groblju u Mariboru.
Hertin i Titov sin Aleksandar Mišo Broz je bivši hrvatski diplomata u Indoneziji i privrednik.
