Ubrzo nakon što je avion poletio iz Seattlea i krenuo prema Mexico Cityju, čovjek koji kartu rezevrisao pod imenom Dave Cooper je iskočio iz aviona s velikom količinom novca i padobranom. Nakon toga nikada nije viđen, nikada mu se nije utvrdio pravi identitet i do dana dnaašnjeg ostaje misterija ko je stajao iza ove epohalne otmice. Zbog greške u medijskom izvještaju pak, otmičar je nadaleko ostao čuven pod imenom D. B. Cooper.
Sve je započelo 24. novembra 1971. godine kada je muškarac u četerdesetima i poslovnom odijelu kupio jednosmjernu kartu od Oregona do Seattlea, a predstavio se lažnim imenom, kao Dan Cooper. Čim je avion poletio, Cooper je stjuardesi Florence Schaffner predao papirić.
Misleći da se radi o telefonskom broju još jednog usamljenog muškarca, ona je pospremila papir ne obraćajući previše pažnje na njega. Kada je to vidio, Cooper ju je pozvao do sebe i na uho joj šapnuo da bi ipak trebala otvoriti poruku jer on ima – bombu.
Svjedoci tvrde da ju je pred njom otvorio i pokazao joj hrpu žica. Je li to zaista bila bomba ili ne ni danas niko ne može tvrditi sa sigurnošću.
Schaffner ga je kasnije opisala kao vrlo uglađenog muškarca koji je bio ljubazan, miran i komunikativan.
– Uopće nije bio nervozan. Bio je vrlo ugodan, bez i trunke agresije. Bio je miran cijelo vrijeme, prisjetila se druga stjuardesa Tina Mucklow. Da stvari budu još čudnije, Cooper je platio svako piće koje je naručio, a tražio je i obroke za osoblje dok su stajali u Seattleu i čekali polijetanje za Mexico City.
Nakon što je avion sigurno sletio u Seattle, muškarac je zatražio da svi putnici napuste avion, kao i da mu se preda 200 hiljada dolara (danas bi to bilo više od milion dolara) u gotovini i – četiri padobrana. Čim je to ispunjeno, zatražio je da avion poleti prema Mexico Cityju. Pilot mu je rekao da nema dovoljno goriva do Mexico Cityja, te ponudio da bira alternativnu destinaciju, a Cooper je na kraju izabrano grad Reno u Nevadi.
No do Rena nikad nije stigao. Cooper, koji je bio u pilotskoj kabini zajedno s pilotom, kopilotom i stjuardesama, rekao je da mora izaći do toaleta i naredio je osoblju avionu da nipošto ne napuštaju kabinu.
No, s obzirom da se dugo vremena nije vraćao, stjuardesa je ipak otvorila vrata kabine da pogleda šta se dešava, a imala je i šta vidjeti: Cooper se upravo spremio da iskoči iz aviona s vrećama novca zavezanim oko sebe i padobranom. To je bio i posljednji put da je neko vidio Coopera.
Taj je slučaj već sljedećeg dana zaintrigirao cijeli SAD, a osim službene istrage koju je vodio FBI, brojni su amateri i privatni istražitelji pokušali otkriti što se dogodilo s Cooperom i ko je stajao iza ovog imena. On naime nikad nije pronađen ni mrtav, a ni živ. Jedini dokazi pronađeni su 1980. godine kada je dječak pronašao 5800 dolara sa serijskim brojevima koji su se poklapali s novčanicama koje su predane Cooperu prije polijetanja.
Tokom 1972. godine u SAD-u su se dogodile 32 otmice aviona. U njih 15 otmičari su priznali da su oponašali Coopera.
FBI je kroz nekoliko narednih godina imao više od desetak osumnjičenih, a iako su priče nekih od njih zaista intrigantne, ni za jednog od njih nikada nije prikupljeno dovoljno dokaza.
Istraga je službeno zatvorena 2016. FBI je pozvao sve koji bi mogli imati novih saznanja o slučaju da im se jave. No, s obzirom da više od četiri desetljeća nisu pronašli nešto konkretno, šanse su im sada zaista minimalne čega su svjesni i sami.
Slučaj Dana Coopera tako će i dalje ostati jedini neriješeni slučaj otmice aviona u historiji SAD-a, ali i slučaj zbog kojeg su revolucionarizirani sigurnosni standardi koji su dotad bili gotovo nepostojeći.
